JEDNA KARTA ZA SVE ZNAMENITOSTI, Danijela Jovicevic

PRIJESTONICA OVE GODINE SPREMNO DOČEKUJE TURISTE, MITROPOLIJA PREDLAŽE SARADNJU GRADU

Dobra turistička sezona i ekonomska kriza, još kada se radi o globalnoj, nikad i nigdje nijesu išle ruku pod ruku. Neće ni u crnogorskoj prijestonici, bez obzira na sve što grad nudi ili bi mogao ponuditi. Iako su ove godine turistički poslenici na vrijeme krenuli sa “sređivanjem”, očekuje se manji broj turista koji će doći da posjete Cetinje. Ipak, vjera i nada postoje. A posebno tamo gdje su po prirodi stvari i najveće – u vjerskom turizmu.
Cetinje je prošle godine posjetilo nešto više od 90 hiljada turista.

Direktor Turističke organizacije Cetinje (TOPC) Jovan Martinović kaže da ove godine zbog globalne ekonomske krize svakako očekuju smanjenje posjeta, ali ne drastično.
- S obzirom na to da se na Cetinju većinom radi o izletničkim posjetama, a država očekuje 15 do 20 odsto slabiju turističku sezonu, mi se nadamo da će taj procenat biti manji kada su posjete prijestonici u pitanju - kaže Martinović.

U Turističkoj organizaciji Cetinja kažu da je urađena prva faza turističke signalizacije, odnosno postavljanje trodimezionalnih i informacionih tabli. Planirana je nabavka i instalacija digitalnih info-punktova visoke tehnologije u svim gradovima Crne Gore. Ovi punktovi imaće direktnu internet i telefonsku vezu sa Montenegro Call centrom gdje će turistima 24 časa dnevno biti na usluzi operateri na više svjetskih jezika.
Osim izletničkog turizma, na Cetinju je svakako oduvijek bio nezanemarljiv broj onih koji dolaze da vide vjerske objekte i relikvije. U Mitropliji crnogorsko-primorskoj vjeruju da će tako biti i ove godine.
- Broj poklonika, pravoslavnih vjernika, kao i pripadnika drugih vjeroispovjesti, svih onih koji dolaze u pohode svetinjama Cetinjskog manastira, uvjek je više zavisio od stepena duhovne probuđenosti naroda, nego od ekonomske moći i stabilnosti društva. Zato ove godine očekujemo veliki broj poklonika i turista u Cetinjskom manastiru, kao i u obližnjim hramovima na Ćipuru i Vlaškoj crkvi- kaže za “Vijesti” rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović.
Okosnicu cetinjske turističe ponude oduvijek su činili muzeji i Cetinjski manastir.

Tačno je da su država i crkva odvojene, ali ipak, ponekada posjetilac može steći utisak da se pomenute institucije ne nalaze u istom gradu. Perović kaže da je to definitvno jedan od ključnih problema u ponudi grada.
- Na Cetinju je, u vezi sa turističkim posjetama, još nemoguće uspostaviti prirodnu, normalnu i logičnu saradnju između Crkve i opštinskih vlasti. Ne znam zašto. Tako je malo obostranog truda potrebno da se napravi jedan sistem u kome će se posjetilac Cetinja, bilo koji gost sa strane, osjećati kao u jednoj kući, na jednom mjestu, bez obzira da li se on nalazio u Manastiru ili u Kraljevskom dvoru ili na cetinjskoj ulici- kaže Perović. On dodaje da prvenstveno misli na zajedničko informativno štivo, ali i sve ostalo.

– Potrebni su i obučeni ljudi koji neće turistima pričati jednu ideološku i političku priču u muzejima, a drugu u crkvama. Takođe mislim i na jedinstven sistem usluga, u kome bi posjetilac platio jednu kartu za sve ove objekte, svetovne i crkvene - objašnjava Perović.
On dodaje da crkva ne živi od te karte, jer vjernici ostavljaju prilog u hram, kupuju svijeće i druge crkvene stvari.
- Tako ta jedinstvene karta ne bi bila predmet spora, niti bi narušila odvojenost države i crkve, a ostavila bi utisak Cetinja kao jedinstvenog doma, jedne kuće. Mislim da bi tako moglo da se razmišlja i u pravcu ugostiteljske ponude ovog grada- precizan je Perović.
Za sada tog jedinstva nema. Zajednička karta postoji samo za sve institucije Narodnog muzeja Crne Gore. U tom “krugu posjete” crkveni objekti su odvojeni. Slično je i sa informativnim štivom kako ga naziva sveštenik Perović. Crkva ima jednu brošuru, a muzeji drugu. Tako je Turistička organizacija Cetinja za ovu godinu planirala da izradi tri nova info letka, za područje grada, Lovćena i Njeguša i Rijeke Crnojevića i lokaliteta Skadarskog jezera koji pripadaju prijestonici.

- Njima će biti obuhvaćena kompletna turistička ponuda, a štampaće se na crnogorskom i engleskom jeziku - kaže Martinović. On dodaje da će uz postojeće publikovane brošure koje su već uradili na šest svjetskih jezika imati dovoljno promotivnog materijala za ovu sezonu.
Osim brošura, muzejske jedinice i sam grad krenuli su u dodatne pripreme za turističku sezonu. Trenutno je u toku rekonstrukcija fasade Dvorca kralja Nikole. Očekuje se da bi sve moglo biti gotovo do zvaničnog početak sezone - 1. maja. Gradske službe obećale su da će početi sa sređivanjme parkova i drugih javnih površina. Međutim, u gradu u kojem imate šta vidjeti problem i dalje predstavlja odgovarajuća gradska signalizacija.

Tako, ukoliko ne znate da se na Cetinju čuvaju Bogorodica Filermosa ili ruka Jovana Krstitelja, onda ih nećete ni vidjeti, ukoliko ne odlučite da uđete u manastir ili Vladin dom. U gradu nigdje ne postoji jasan pokazatelj da se te relikvije nalaze na teritoriji Cetinja.
- Za sada ne postoji plan o nekoj vizuelnoj signalizaciji ispred manastira, koja bi posjetiocu sugerisala koje se svetinje čuvaju u manastiru i sl, ali svakako bi i to mogao biti dio jednog sveobuhvatnijeg dogovora sa opštinskim vlastima. Naše iskustvo govori da je prisustvo sveštenika u hramu prilikom dolaska poklonika dobra i dovoljna garancija da će svaki posjetilac biti upoznat sa svetinjama koje čuvamo. Ovo svakakao ne znači da bi pomenuta signalizacija bila suvišna ili neprilična - objašnjava Perović.
D.JOVIĆEVIĆ
Dnevni list “Vijesti” 26.04.2009.

KUĆA DJUKANOVIĆA I "ČETIRI GODIŠNJA DOBA", Vesko Pejović

U Njegoševoj ulici se nalazi jedan od građevinski najljepših objekata na Cetinju, veoma zanimljive arhitekture. Napravljen je 1910. godine.

Zaštićen je zakonom pod imenom „Kuća Đukanovića“.
Ovaj objekat na dva sprata, sa veoma karakterističnom mansardom, istaknutim portalom i balkonima ispred kojega se nalaze, na ulaznoj kapiji dvije figure lava a u produžetku skulpture koje simbolizuju „četiri godišnja doba“, služio je u proteklom periodu raznim namjenama a danas ima stambenu funkciju.
Sa sljedećih fotosa se vidi kako on danas izgleda.






Bez obzira na današnji, potpuno zapušteni izgled, on plijeni pažnju svih turista koji obilaze naš grad.
Smatram, da bi trebalo naći načina da se fasada ovog objekta barem „osvježi“ nekom lijepom bojom a da se skulpture od armiranog betona, uz intervenciju Službe za konzervaciju Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, očiste i zaštite od daljeg propadanja jer je njihovo postojeće stanje „alarmantno“.
Posebana priča su ograda okolo objekta i dvorište ...

Želja mi je da, na ovaj način, istaknem urgentnost rješavanja ovog problema, da podstaknem nadležne službe za izradu projekta na ovu temu kao i da eventualne donatore za uređenje Cetinja zamolim da podrže realizaciju ove ideje.
Vesko Pejović

ŽIČARE NAŠE NASUŠNE, Blažo Sredanović

Najviše talenta imamo da pravimo štetu sami sebe
ZAŠTO SU PLANERI ODUSTALI OD IDEJE DA LIFT I ŽIČARA KOTOR - LOVĆEN BUDU JEDAN SISTEM
Piše: Blažo Sredanović

U preliminarnoj studiji izvodljivosti Austrijske agencije za razvoj za zičaru Kotor - Lovcen iz 2007. godine polazna stanica bila je predviđena iz Škaljara. Kako UNESKO nije dozvolio da trasa žičare ide uz zidine Kotorske tvrđave, a i zbog potrebe za poslovnim prostorom u Kotoru, polazna stanica je izmještena u Grbalj, istočno od ulaza u tunel Vrmac, na lokaciji Dub. Ovim neracionalnim rješenjem funkcionalnost i rentabilnost projekta žičare značajno je umanjena na štetu i Cetinja i Kotora.

Ako se vec investira deset miliona eura za lift do vrha tvrđave San Đovani u Kotoru, zašto se onda turistima, koji su se već ispeli na toliku visini, ne omogući da nastave dalje? Zašto se ova dva sistema ne spoje u jedan i polazna stanica za žičaru prema Lovćenu izgradi u neposrednoj blizini lifta, iza vrha tvrđave? Time bi se postigla daleko bolja funkcionalnost oba sistema, izbjeglo veliko nepotrbno zaobilaženje i gubljenja vremena, a cijena izgradnje osjetno bi se smanjila. Uostalom, tuda je prolazila trasa nekadasnje austrijske žičare iz 1917. godine.

Ispod vrha Kotorske tvđave prema Lovćenu nalazi se duboka uvala u kojoj se ugnijezdilo sada već napušteno selo Špiljari. Ovaj pogodni reljef terena omogućio bi veliki raspon i provjes čelicnog užeta od uklještenja u brdo ispod tvrđave, preko uvale, do prvog čelicnog stuba na padinama Lovćena. Terminal na visoravni Kuk, ispod Štirovnika, bio bi na približno istoj lokaciji i visinskoj koti, đe bi se nalazio da je polazna stanica iz Škaljara. Ovim bi se dužina žičare skratila gotovo za pola. Platforme za prihvatanje putnika, prateći objekti, sanitarne zgrade, restoran i prodavnice suvenira, kao i napajanje strujom i vodom, bili bi zajednički i na jednom mjestu za oba sistema. Uz značajno pojeftinjenje izgradnje ovo bi smanjilo i broj stručnog osoblja za održavanje.

Naravno, zbog većeg broja turista i frekvencije, kapacitet podzemnog lifta u Kotoru trebalo bi povećati. Završena geološka ispitivanja pokazala su dobar kvalitet stijena u brdu, što dozvoljava šire bušotine za liftove.
Rješenje koje predlažem bilo bi i estetski i ekološki mnogo povoljnije, sa manje stubova, a lokacija bi zadovoljila zahtjeve UNESKO-a, jer ne bi kvarila vizuru tvrđave i zidina, s obzirom da nije vidljiva iz akvatorija Kotora i okoline.
Turisti ne bi imali dilemu da li će žičarom od Duba na Lovćen, ili iz Kotora liftom do vrha tvrđave, već bi imali na raspolaganju i jednu i drugu turisticku atrakciju u kontinuitetu. Na osnovu mojeg iskustva u projektovanju sličnih sistema, uvjeren sam da bi podzemni lift i žičara objedinjeni bolje funkcionisali i bili tako korišćeni punim kapacitetom i, uz sve ostalo što sam naveo, postigli i maksimalnu profitabilnost.

Veoma sličan projekat postoji u Rio de Žaneiru, đe uspinjača od mora stiže do nižeg vrha (Morro de Urca), odakle se vidi dio grada i zaliva, dok druga sekcija uspinjače, udaljena oko 30 metara, nastavlja dalje do vrha poznate “Šećerne glave” (Pao de Acucar), odakle se vidi čitava panorama grada sa okolinom, sve do čuvene plaže Kopokabana. I tamo su, zbog povoljnog terena sa uvalom, spojena ova dva vrha čelicnim užetom velikog raspona i to bez stubova (!), a pojedine gondole nose i do pedeset putnika.

Planirana ciljna grupa za žičaru Kotor-Lovćen-Cetinje su turisti izletnici iz Hrvatske, posebno iz Dubrovnika, koji već stižu sa hidrogliserima, zatim turisti sa brodova “kruzera” i nautički turisti sa jahtama, svake godine sve većim i luksuznijim. To su uglavnom turisti visoke platežne moći, mnogi sa vanregionalnih prostora, čak i sa drugih kontinenata. Za njih je veoma važna udobnost, jer su brojni među njima u poznim godinama, a neki i sa fizičkim hendikepom. Cilj im je da maksimalno iskoriste vrijeme dok se brod zadržava u luci, a to je prosječno 7do 8 sati, i da za to vrijeme što više novog i neobičnog vide i dožive. Poznato je da neki brodovi dovedu i preko hiljadu putnika. Pošto njih treba transportovati kroz tunel Vrmac do polazne stanice Dub, biće potrebno angazovati desetine autobusa, a to su veliki dodatni operativni izdaci. Stvarala bi se gužva na rivi i u polasku i u povratku, što bi sve zajedno rezultiralo gubitkom vremena do blizu dva sata. U mojem konceptu ovog problema nema. Turisti sa broda šetnjom kroz grad stigli bi do podzemnog lifta.

I u povratku turisti imaju isti problem. Umjesto da se spuste liftom u grad, đe mogu čuti brodsku sirenu koja im najavljuje skori polazak i da za preostalo vrijeme mogu napraviti još koji snimak ili kupiti još neku razglednicu ili suvenir, prije nego se puni utisaka oproste od ovog grada izuzetne ljepote, oni će čekati izolovani na Dubu da im stigne autobus, naravno po našoj ukorijenjenoj navici za tačnost. Ovdje se radi o veoma zahtjevnom turizmu visokog intenziteta, đe se procesuira veliki broj ljudi u veoma ograničenom vremenu. Usporavanje tog “protoka” turista na samom početku imalo bi loš kumulativni efekat na sve što slijedi, jer žičara nije sama za sebe turistička ponuda. Važan faktor za rentabilnost projekta je vrijeme kojim turisti raspolažu da bi mogli posjetiti panoramske restorane sa vidikovcima, Nacionalni park Lovcen, mauzolej, cetinjske muzeje, manastire i relikvije. Sve ovo zajedno u ponudi definiše visoki turizam kojem Crna Gora teži.

Ako bi polazna stanica ostala u Dubu, onda turisti koji se opredijele za Lovćen i Cetinje vjerovatno ne bi imali vremena za Kotor, niti bi im bilo interesantno da se penju na tvrđavu, kad su već Zaliv vidjeli sa Lovćena. Ne samo da bi ukupni prihodi obije opštine bili smanjeni, već bi se lift i žičara, kao odvojene turističke atrakcije, gotovo sigurno našle u međusobno nelojalnoj konkurenciji, što nikome ne bi koristilo. Objedinjenjem ova dva projekta, svi turisti bi prošli kroz Kotor, što bi gradu povećalo prihode, ali ne na uštrb Cetinja. Uštedom na vremenu, boljom funkcionalnošću i boljom organizacijom, više bi turista sa brodova stiglo do Lovćena i Cetinja na ovaj način, nego kad bi polazili iz Duba.

Istorija Kotora je unutar zidina, ali njegova duša je na Rivi. Tu se dočekuje i ispraća, veseli i zabavlja, za šta Kotor ima više smisla od bilo kojeg drugog crnogorskog grada. Sa Rive se najbolje vidi i doživi taj dramatični zagrljaj mora, grada, kamena i neba. Stranci osjete i žele da se utope u tu izuzetnu atmosferu jedinstvenog mediteranskog grada. Da prođu kroz kapiju i vide kakvu su istorijsku ljepotu obgrlile i stoljećima čuvale te kamene zidine. A sve to im je uskraćeno, jer ih treba što prije trpati u autobuse, da bi stigli na jednu pogrešno odabranu udaljenu lokaciju.

Za uspjeh ove investicije veoma je važan i dobar, savremen marketing. Mnoge stvari mogu se ponuditi turistima u paketu sa naplatom na jednom mjestu, opet zbog praktičnosti i velike uštede u vremenu. U nekim zemljama čak šalju službena lica kao prethodnice na brod, par sati prije pristajanja u luku, da već na brodu pregledaju pasoše i vize, kako bi se uštedjelo vrijeme. Preduzeće kojem bi se povjerila kontrola i operacija čitavog projekta, uspostavilo bi tijesnu saradnju i kooperaciju sa kompanijom koja pravi aranžmane za dolazak brodova i ugovara vrijeme zadržavanja tih brodova u luci. Samo optimalnim korišćenjem tog raspoloživog vremena može ovaj projekat biti profitabilan. Očito se o tome nije mnogo razmišljalo kod premještanja polazne stanice u Dub. Iz raznih izjava onih koji su zaduženi za ovaj projekat vidi se da očekuju odgovor za sve od austrijskih inženjera. No, inženjeri su visoko stručni za tehnički aspekt projekta, a ne znaju koliko turista posjećuje crnogorsko primorje, otkud i kako dolaze, đe se kreću, koliko se zadržavaju i sve ostalo što je potrebno za racionalno planiranje.

To bi trebalo da znaju crnogorski turistički poslenici, a austrijski stručnjaci samo koriste te podatke. A koliko je planirana lokacija u Dubu loše zamišljena i neracionalna najbolje ilustruje slučaj sa izletnicima iz Podgorice i Cetinja, kad se žičarom upute u Kotor, a njih će biti znatan broj. Umjesto da liftom stignu u sred Starog grada, žičara bi ih odvela na jednu usamljenu, potpuno izolovanu lokaciju, udaljenu oko sest kilometara od mora. A već se godinama priča o “jedinoj žičari u svijetu koja spaja dva grada” i da ce Cetinje postati “grad na moru”! Umjesto da projekat postane jedna živa saobracajna arterija, aktivna gotovo čitave godine, koja bi približila kulturne manifestacije i ostale aktivnosti Kotora i Cetinja, on bi se sveo na “slijepo crijevo”, smješteno na sporednom kolosjeku. Logičnog objašnjenja za to nema, već je u pitanju naša poslovična površnost. Prosto je neshvatljivo koliko imamo talenta da pravimo štetu sami sebe.

Turisti sa kruzera biće glavni klijenti žičare

Pošto sezona za turiste sa brodova traje od aprila do novembra, a često i preko cijele godine, logično je da bi oni trebali da imaju prioritet u svemu. Krstarenje brodovima sve više postaje najpopularniji trend u turizmu, pa se u tu svrhu godišnje u svijetu gradi desetine novih brodova. Mnogi gradovi se takmiče na razne načine kako da privuku što vise tih velikih luksuznih brodova, pa im se često priredjuju posebni dočeci. Kad sam prije dvije godine brodom “Queen Mary 2” pošao na dugo kružno putovanje oko svijeta, u luci Kocin na jugu Indije, među hiljadama gradjana i nekoliko muzičkih i folklornih grupa bilo je i desetak svečano dekorisanih slonova!
Jedan broj kabina na brodovima opremljen je poput modernih stanova, i iznajmljuju se čak na čitavu godinu. Za imućnije penzionere ovo postaje novi način življenja. Imaju svu udobnost, uključujuci i ljekarsku njegu, bogat društveni život i zabavu, odličnu hranu i poslugu, bazene i sportske dvorane, a ne moraju se opterećivati gužvama po autoputevima i aerodromima da bi putovali.

Zato na ovu stabilnu grupu turista treba da se orijentišu i usmjere svoje planove i aktivnosti realizatori ovog projekta, da bi on postao profitabilan i održao visoki kvalitet i popularnost, koja bi bila na nivou sa neuporedivim prirodnim ljepotama Boke i Lovćena. Pored prihoda koje donose, ovi turisti pravili bi najbolju reklamu Crnoj Gori, jer se njihovi utisci brzo prenose širom svijeta.
No, ako se umjesto stilskih panoramskih restorana u kamenu i drvetu, sa tradicionalnom domaćom hranom, na ovim najljepšim vidikovcima pojave improvizovane betonske konstrukcije sa koka-kola suncobranima i gomilama gajbi nikšićkog piva, onda će se i ovaj projekat, kao i mnogi prethodni, degradirati i svesti na jeftinu zabavnu atrakciju tipa “diznilend”.

(Autor je inženjer sa dugogodisnjom praksom u projektovanju i izvođenju industrijskih objekata u inostranstvu)
Dnevni list “Vijesti”, 01.11.2009.

STAV

ZIČARE NAŠE NASUŠNE

Već godinama se raspravlja o žičarama koje bi iz raznih pravaca krstarile priobalnim crnogorskim planinama i brdima. Smatra se ako je Austrija mogla prije gotovo sto godina da izgradi žičaru od Kotora preko Njeguša do Cetinja, možemo i mi danas. Medjutim, to je bila žičara otvorenog tipa, sa pojedinačnim teretom najviše 150 kg. i služila je isključivo za prevoz materijala do austrijskih vojnih postaja. Sem istorijske važnosti, ona danas nema nikakav ekonomski ili tehnički značaj.
Preliminarnom studijom izvodljivosti Austrijske agencije za razvoj uspinjača Kotor Lovćen je predvidjena u tri sekcije, svaka sa posebnim pogonskim mehanizmom: Kotor-Kuk dužina trase oko 3.9 km, Kuk- Ivanova korita oko 2.3 km i treća do restorana ispod mauzoleja, oko 1.8 km.
Na ovu austrijsku studiju navodno je, po inicijativi predsjednika Filipa Vujanovića, dodata i sekcija za Cetinje. Izabran je i Nacionalni tim projekta “Žičara” na čelu sa predsjednikom Aleksandrom Bogdanovićem, koji je izjavio da će žičara imati 90 gondola za po deset osoba, da će biti transportnog kapaciteta do 1.400 turista na sat, te da će se od Kotora do Cetinja preko Lovćena stizati za 43 minuta.
Medjutim, to nije moguće izvesti u tako kratkom vremenu, jer bi turisti morali da presjedaju dva puta. Čak i pod uslovom da terminali svake sekcije budu veoma blizu jedan drugom, ipak bi za prelaz iz jedne sekcije u drugu bio potreban bar jedan minut po gondoli, kojih ima 90. A gondole se pune i prazne jedna po jedna, a ne kao željeznicka kompozicija, gdje se u sve vagone ulazi istovremeno. Očigledno je da su koncept, vrijeme i brojevi koje navodi predsjednik komisije Bogdanovic, “ofrljizmi” svojstveni našoj poslovičnoj površnosti.

Put od Kotora do Kuka ispod Štirovnika dug je oko 25 kilometra. Za auto posebno za autobus treba najmanje jedan sat. A trasa uspinjače od Kotora do iste kote na Kuku duga je manje od 4km. Turisti bi za nekoliko minuta stizali od mora do jednog od najljepših vidikovaca u svijetu, sto je racionalno i rentabilno rješenje. Medjutim, kod sekcije od Kuka do Ivanovih korita, gdje nema gotovo nikakve visinske razlike, dužina trase za žičaru i postojećeg kolskog puta približno su iste i autobus bi stigao brže od gondole. To potvrđuje opšte poznato pravilo da je horizontalni transport žičarama neracionalan i veoma skup. Trasa sekcije od Ivanovih korita do Cetinja duga je 7.5km, a kolski put 13 km. Svaki cetinjski vozač zna da je to priblizno pola sata vožnje, a kad bi se put malo proširio i ispravio, još i manje. Autobusi, koliko ih god bude potrebno, pune se odjednom, a ne jedan po jedan kao gondole, i bez presjedanja turista stižu na Cetinje. Još ako bi gondole od Kotora do Kuka bile većeg kapaciteta ( gondole na uspinjači u Rio de Ženeiru su kapaciteta do 50 putnika) proces bi se još više ubrzao.
Ciljna grupa za ovaj projekat su uglavnom izletnici iz Dubrovnika i turisti sa prekookenaskih brodova (cruise ships) koji pristaju u Kotor. Njihovo vrijeme dolaska i plan boravka unaprijed su veoma precizno određeni, pa bi se time znao i broj potrebnih autobusa. Što manje vremena turisti provedu u transportu to će više vremena, a logično je očekivati i para, potrošiti na ono što se reklamira u ponudi. A turisti valjda ne dolaze da bi se vozili “najdužom žičarom na svijetu” i da, čekajući u red na gondole, jedu sendviče koje su im pripremili tur-operatori iz Dubrovnika!
Kakva je onda svrha uložiti desetine miliona eura, krčiti koridor za trasu i uništiti hiljade lovćenskih bukava umjesto kojih bi “niknulo” desetine čeličnih nosača za žičaru? Nacionalnim Parkom Lovćen i Cetinjem motalo bi se iznad glava stotine “korpi” sto bi ličilo na dnevni kop nekog rudnika. A poslije ovog “uljepšavanja” prijestonice UNESKO bi, po našem zahtjevu, trebao da je stavi pod svoju zaštitu!

No, biće prije da je predsjednik Vujanovic zapazio da jedan broj Cetinjana suviše emotivno prilazi rješavanju problema svoga grada. Prosto izgoreše za žičarom “ka Vladika za Lesendrom”, pa mu dodje zgodno da se politički zamajava po principu: “Ništa vi ne možete poželjeti, što vam ja ne mogu obećati”!
I dok se vrijeme gubi u raspravama Kotorani će uskoro izgraditi vertikalni podzemni lift od izvora Gurdica do na vrh tvrđave. Zbog brze i lake pristupačnosti za svakoga, taj projekat će se sigurno isplatiti. No, ako se stijene iznad Kotora mogu izbušiti do visine od blizu 300 metara, koji je razlog da se isto ne uradi do mauzoleja na Lovćenu sa malim prilaznim tunelom u podnožju Jezerskog vrha? To bi bila daleko racionalnija investicija od žičare do Ivanovih korita i Cetinja, gdje su autobusi daleko efikasniji i neuporedivo jeftiniji. Imamo mauzolej po mnogo čemu jedinstven u svijetu, a prilazi mu se sa 461 stepenicom što je ravno visini zgrade od 25 spratova. Za prosječnog, malo starijeg posjetioca to je izuzetan napor, a i uzima mnogo vremena. A turisti u ciljnoj grupi su uglavnom starije osobe, koji imaju slabe noge ali moćan džep. Oni će se, kad saznaju sve detalje radije ograničiti na posjetu Kotoru, i tvrdjavi San Djovani. A mi ćemo ih- kako reče jedan Cetinjanin - sa Kuka gledati i to bez durbina kad vade novčanik, ali od toga nikakve vajde za nas! Za ovaj projekat biće potrebna veoma tijesna saradnja izmedju opstina Kotora i Cetinja, inače ce se sve ubrzo pretvori u nezdravu konkurenciju.
Predsjednik Vujanović već godinama izjavljuje da će izgradnjom žicare Cetinje postati ”u suštini, primorski grad”. Izdavanje soba i kreveta turistima, što je podiglo standard stanovništvu u primorju, u Cetinju je neiskorišćeni potencijal za koji nije potrebna zičara, već nekoliko autobusa. Turisti bi spavali na Cetinje, a danju boravili na moru. Isti autobusi, koji bi u jutarnjim i večernjim časovima vozili turiste direktno do plaža i natrag u toku dana bi razvodili turiste sa žičare od Kuka po Nacionalnom parku Lovćen i do Cetinja. Turisti nebi plaćali skupi parking za kola u Budvi, a mjesto gužve, galame i vrućine, spavali bi na divnoj cetinjskoj ariji. Uz to bi domacin mogao da im pripremi domaću hranu za večeru.
Jer, dok stignu ti već davno najavljeni “sigurni investitori” i milionski prihodi od žičare, broj cetinjskih gradjana koji kupuju hljeb na veresiju biće svakim danom sve veći!
Blažo Sredanović

NEOPHODNO JE SANIRATI SPOMENIK "LOVĆENSKA VILA", Vesko Pejovic

Spomenik „Lovćenska vila“, podignut na inicijativu crnogorskih iseljenika u Americi, potopljenim dobrovoljcima pod Medovom, kao oličenje visokog patriotizma, herojstva, viteštva i požrtvovanja naših iseljenika, koji početkom decembra 1915 godine pohitaše čak iz Amerike, da svoje živote stave na oltar otadžbine Crne Gore (od njih oko 500 preživjelo je njih 164.), otkriven je (na Spasovdan) 06. juna 1940 godine, kada je predsjednik Odbora za podizanje spomenika, potpukovnik Risto Stojanović, predao spomenik na čuvanje ondašnjem gradonačelniku Cetinja, g-dinu Tomu Miloševiću.

Ovaj, po svemu monumentalni spomenik, koji je lociran na platou ispred Vlaške crkve, napravio je poznati crnogorski vajar Risto Stijović. On je znalački ukomponovao u jednu cjelinu tri elementa: postament – oblika stepenaste piramide na koji se nadovezuje visoki pravougaoni stub i figuru Crnogorke - gorde i dostojanstvene žene, okrenute prema Lovćenu – simbolu slobode sa kojeg puca pogled na more u kojem su tragično stradali i Zapadu - odakle su krenuli crnogorski dobrovoljci.

Figura žene, izlivena u bronzi, savršenih je proporcija, veoma elegantna. Heroina u desnoj ruci drži mač, kojim poziva na borbu za Crnu Goru, a u lijevoj lovorov vijenac – vijenac slave, kojim kruniše ove rodoljube i njihov nenadmašni čin. Njena duga haljina slobodno pada niz vitko tijelo u perfektno obrazovanim naborima, skrivajući sve ono što bi produbilo i potenciralo njenu očiglednu ljepotu.
Figura počiva na tri stepenasto razbijene prizme, koje se nadovezuju na mirni četvrtasti stub, koji je ukrašen sa tri reljefa rađena u bronzi na kojima su slikovito prikazana tri glavna detalja iz ove tragične priče:

-na frontalnom reljefu čije su dimenzije 2,1x1,1 (m) - trenutak topljenja broda,

-na desnom reljefu trenutak napuštanja Amerike,

-a na reljefu sa lijeve strane čije su dimenzije 1x1 (m) je "priča" o vječitoj borbi crnogoraca za slobodu.
Sam postament, čija je forma razbijena naizmjenično postavljenim stepenicama u pet redova, simbolično govori o kolektivnoj grobnici oblika piramide, smještenoj na dnu mora.

„Lovćenska vila“ je spomenik nadahnutog dostojanstva, fantastično uklopljen u sredinu kojoj pripada, u Cetinje - kameni presto slobode, u Cetinje - grad heroj, kolijevku Crne Gore, nad kojom stražari naša vječnost.

POSTOJEĆE STANJE
Opšti utisak koji danas ostavlja pogled na spomenik je zapuštenost i dotrajalost:
-usljed visokog procenta pigmentacije postamenta, čiji je uzrok kombinacija materijala (bronza, kamen), postament djeluje zapušteno;


(Bronza kontinuirano korodira, naročito kad je izložena atmosferalijama - u direktnom kontaktu sa kamenom površinom i uzrokuje stvaranje taloga. Interesantno je napomenuti da isto koliko bronza negativno utiče na kamenu površinu, kamena površina negativno djeluje na površinu bronze. Padavine, slivajući se sa kamene površine na bronzu, uzrokuju pojavu kalcifikovanog taloga, koji se i estetski i hemijski negativno odražava na površinu bronze).

-pored ovoga, evidentirana je i tendencija otpadanja pojedinih kamenih ploča sa postamenta, neke ploče su polomljene a izvjestan broj ploča je fragmentovan;


-ozelenjena površina unutar ogradnog zida sa metalnim elementima djeluje pristojno mada bi možda mogla biti i kultivisanija?!

PREDLOG POTREBNIH MJERA U CILJU ZAŠTITE I OČUVANJA OVOG SPOMENIKA
Trebalo bi angažovati Stručnu službu Zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore da napravi projekat analize postojećeg stanja sa predlogom mjera za rješavanje evidentnih problema ovog monumentalnog spomenika.

Vjerovatno bi trebalo zamijeniti sav postojeći DANILOVGRADSKI kamen od granita DRAMA, sa pločama ARANĐELOVAČKOG kamena VENČAC (što je 1974. godine predlagao i sam Risto Stijović) istih dimenzija, iste debljine i obrade a u cilju prevazilaženja problema uzrokovanih kombinacijom materijala, bilo bi uputno prethodno izvesti vodoispuste, koji bi bili ukriveni ispod kamene površine i plitke, diskretne odvode od PVC-a, postaviti u podnožju figure i na donjim stranama barreljefa.
Po mojem mišljenju, trebalo bi još:
-prethodno očistiti bronzanu figuru žene kao i pomenute bronzane reljefe;
-sa sjeverne strane ("lica") spomenika, da se ne bi ograda preskakala prilikom polaganja vijenaca, napraviti mogućnost lakog skidanja i postavljanja metalne šipke na tom potezu;
-na adekvatan način riješiti bolje osvjetljenje ovog spomenika;
-po projektu ing. hortikulture, još ljepše urediti zelenu površinu koja čini sastavni dio spomenika;
Navedeni projekat pokazao bi koja su novčana sredstva potrebna da se izvrši kvalitetna i nadam se dugoročna sanacija ovog spomenika.
Ubijeđen sam, da bi inicijativu za jednu ovakvu akciju trebalo da pokrene Udruženje Crnogoraca SAD, a vjerujem da bi sa raznih strana došle i donacije za realizaciju navedenog projekta dok bi, po mojem mišljenju, izradu projekta trebalo da finansira država Crna Gora.

Poštovani posjetioci sajta, dragi Cetinjani, želja mi je bila da vas bliže upoznam sa kompleksnošću navedene problematike a u cilju što skorije zaštite ovog impozantnog spomenika u kojem su sadržane najljepše poruke naših predaka svojim potomcima.
Vesko Pejović

ŽIČARA KOTOR - LOVĆEN - CETINJE, Aleksandar Saša Bogdanović

Uvodno izlaganje, povodom predstavljanja Idejnog projekta na Cetinju, 31. jula 2009. godine, Aleksandra Saše Bogdanovića,Predsjednika Nacionalnog tima za projekat Uspinjače Kotor-Lovćen-Cetinje i projekat lifta u brdu od Kotora do Kotorske tvrđave

Poštovani prijatelji,
Dame i gospodo,

Koristim priliku da pozdravim predsjednika Prijestonice i grada domaćina dr. Milovana Jankovića, predsjednicu opštine Kotor g-dju Mariju Maju Ćatović, članove Nacionalnog tima za projekta Uspinjače od Kotora do Lovćena i Cetinja i projekta izgradnje lifta u brdu od Kotora do Kotorske tvrđave San Đovani, zatim pozdravljam experte austrijske kompanije FCP, angažovane na izradi projektno tehničke dokumentacije, gospodu Eckerstorfera i Krammera sa saradnicima i sve ostale ljude angažovane na realizaciji ovog značajnog projekta. Posebno želim da pozdravim Ambasadora Republike Austrije u Crnoj Gori, g-dina Rauniga, i da zahvalim na njegovom doprinosu u realizaciji ovih i sličnih projekata koji su od značaja za državu Crnu Goru.

Posebno me raduje što smo danas svi ovdje i moji Cetinjani i Kotorani i svi oni, koji su u prethodnom periodu dali puni doprinos afirmaciji ova dva projekta i njihovoj kvalitetnijoj i efikasnijoj realizaciji. Kada ovo kažem, naravno, cijenim jako važnim da podsjetim da smo na projektima, koje danas predstavljamo javnosti, počeli da radimo novembra 2005. godine. Imali smo jednu sjajnu ideju, projekat koji je zamišljen na način da poveže Cetinje sa Kotorom, čime Cetinje praktično dobija status primorskog grada i da se konačnom realizacijom ovog projekta, valorizuju i afirmišu sve one vrijednosti koje Prijestonica ima, u kulturnom, društvernom i istorijskom smislu. Istovremeno, ovim projektom, stvorili bi se uslovi za dolazak novih posjetilaca na ovom prostoru, koji bi trasirali put ka bogaćenju postojećih sadržaja i stvaranju nove turističke infrastrukture, čime bi se stvorila pretpostavka upotpunjavanja sveukupnog potencijala, bogatstva lokalnog pejzaža, životne sredine i novih kulturnih sadržaja koji bi bili u funkciji ovog projekta.

U septembru 2006. godine, zajedno sa kompanijom OAR iz Austrije, donacijom Vlade Austrije urađene su tri Predfizibiliti studije, koje su bile uslov da se krene u izradu Studija izvodljivosti i Studija procjene uticaja na životnu sredinu. Odmah nakon toga, početkom 2007. godine, krećemo u izradu još šest studija koje su preciznije dale kalkulacije efikasnosti, detaljnu tehničku izvodljivost, kao i odgovore na opravdanost i održivost projekta i nakon njihovog završetka u junu 2008. godine, krećemo u ozbiljniju fazu realizacije ovih projekata raspisivanjem međunarodnih javnih tendera za izradu projektno-tehničke dokumentacije. Nakon urađenog projektnog zadatka, Direkcija javnih radova 27.01.2009. godine raspisuje tender, a 10. marta donosi odluku o dodjeli ugovora kompaniji FCP iz Beča, koja ima visoko stručno i profesionalno iskustvo u projektovanju ovakvih i sličnih poslova. Ugovor o izradi tehničke dokumentacije izmedju Vlade CG i kompanije FCP potpisan je 30. aprila 2009. godine, pri čemu je definisan rok od 6 mjeseci za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta. Vlada CG je za ovu namjenu opredijelila sredstva u iznosu od 662.000,00 €.

Ista kompanija pobjeđuje i na raspisanom tenderu za projektovanje lifta u brdu od Kotora do Tvrđave San Đovani. Ugovor između opštine Kotor i kompanije FCP potpisan je istog dana, dakle 30. aprila i takođe definisan rok od 6 mjeseci za završetak glavnog projekta. Za projektovanje lifta u Brdu opština Kotor je uzdvojila 501.000,00 €. Ovome je prethodilo sondiranje/bušenje stijena i ispitivanje stijenske mase, za čiju namjenu je opština Kotor izdvojila oko 150.000,00 €. Već je urađen Projekat inženjersko-geoloških istraživanja i ispitivanja. Kako ni lift u brdu, kao ni Uspinjača, ne može postojati bez dodatne turističke ponude, do 15. avgusta ove godine, opština Kotor će raspisati i tender za dodjelu koncesije na objekte i sadržaje tih objekata koji će se naći u budućoj ponudi na tvrđavi San Đovani. Na taj način lokacija se u cjelosti čini pristupačnom svim zainteresovanim turistima, a ponuda komplementarnijom, čime se stvaraju osnovni uslovi za bolje iskorišćenje postojećeg turističkog potencijala.

Realizacija oba projekta, odvija se shodno utvrđenoj dinamici, što potvrđuje i današnja prezentacija idejnog rješenja, nakon čega nastavljamo sa izradom glavnog projekta, čiji završetak očekujemo do kraja novembra o.g. Nakon toga raspisaćemo tender za izgradnju Uspinjače i lifta u brdu, koja će trajati od 6-8 mjeseci.

Projekat Uspinjače predstavlja šansu za povezivanje Cetinja sa Bokom Kotorskom, Nacionalnim parkom Lovćen i Njegoševim mauzolejom, na jedan savremen i turistički bogat, ali istovremeno jako atraktivan način. U pogledu turizma, ova Uspinjača ne samo da će predstavljati centralni projekat za područje Cetinja i Bokokotorskog zaliva, već i za državu Crnu Goru. To će biti jedinstvena turistička ponuda za domaće i strane goste, najduža i najveća žičara na Jadranu, sa nevjerovatnim pogledom na zaleđe crnogorske obale, čime bi Crna Gora potvrdila svoju konkurentsku prednost u oblasti Mediterana.

Uspinjača na trasi Cetinje-Lovćen obezbijediće bolju pristupačnost kulturnoj baštini i Nacionalnom parku, i omogućiće posjetiocima da uživaju u prekrasnom pejzažu I prirodi ovog područja, sa zaštićenim biodiverzitetom. Svakako, nudi i novo iskustvo vožnje uspinjačom, dovodeći turiste direktno sa obale u planinsko područje na visini od 1657 m, korišćenjem bezbjednog sistema atraktivnih, savremenih gondola, koje će se postaviti duž trase od Kotora do Cetinja.

Vizija razvoja turizma u Crnoj Gori shodno Strategiji razvoja turizma do 2020. godine, bazira se na stvaranju održivog kvalitetnog turističkog proizvoda koji je konkurentan u međunarodnim okvirima i strateškom cilju da Crna Gora postane lider na tržištu Mediterana u oblasti turizma zasnovanog na prirodi.

Imaćemo dvije polazne stanice, na Cetinju I Kotoru I dvije međustanice na lokacijama Ivanova korita i Kuk. Kao što sam na prethodnim prezentacijama govorio, uspinjača sama po sebi nije dovoljna. Ovaj projekat će predstavljati značajan doprinos širenju lokalne turističke infrstrukture, obzirom da se turizam smatra ključnom privrednom granom u prihodima koje ostvaruju lokalne zajednice. Izgradiće se dodatni sadržaji na svakoj polaznoj i međustanici, kako bi budući posjetioci imali potpun doživljaj onoga što predstavlja jedna nova ponuda objekata duž čitave trase, koja će im omogućiti da tokom cjelodnevnog boravka uživaju u širokom spektru sadržaja, i budu dio ambijenta koji će predstavljati najposjećeniju turističku destinaciju u Crnoj Gori i šire. Tu svakako mislim na jednu komplementarnu ponudu, koja će podrazumijevati izgradnju restorana, kafeterija, info punktova, izgradiće se i staza za bicikliste i pješake, golf tereni, igrališta, suvenirnice, već sada imamo sjajan avanturistički park na Lovćenu, osmislićemo i neke dodatne kulturne sadržaje, i time omogućiti adekvatan programski sadržaj, koji će u perspektivi bogatiti svoju ponudu.

Dakle, jedan važan projekat koji bi mogao da se završi relativno brzo i koji bi, vjerujem, promijenio ukupnu sliku Cetinja, dajući mu sadržaj turističke destinacije, koja bi, kroz prezenatciju istorijskih vrijednosti i vrijednosti Nacionalnog praka, promijenila imidž i dala novo lice Prijestonice.

I na kraju, koristim priliku da vam se svima još jednom zahvalim na podršci u realizaciji ovog posla, sa željom da već naredne godine osjetimo benefite, koji će proisteći realizacijom ovih Projekata.

Danas su sa nama i predsjednik opštine Čajetina, predsjednik Skupštine opštine Čajetina, kao i potpredsjednik opštine Herceg Novi, koji su željeli, da danas, zajedno sa nama, podijele iskustva vezana za ovaj Projekat. Ja ih ovom prilikom pozdravljam i svima vama zahvaljujem na pažnji, a sada dajem riječ, izvršnom direktoru kompanije FCP iz Beča, gospodinu Christianu Eckerstorferu.

ŽIČARA DO 2011.

PREZENTACIJA DUGO NAJAVLJIVANOG PROJEKTA U CRNOGORSKOJ PRIJESTONICI

Cetinje – Svi ljubitelji dobrog pogleda i uzbudljivijeg vida vožnje, ove dvije stvari moći će uskoro da spoje u jedno. Takvo zadovoljstvo pružaće im vožnja žičarom, dugom 15 kilometara, na relaciji od Cetinja, preko Ivanovih korita, do Kotora, koja će trajati 45 minuta. Riječ je o kružnoj žičari sa jednom trakom i osam gondola. To je rezime jučerašnje prezentacije projekta žičare Cetinje-Kotor, koja je održana u prijestonici.
Prikazan je i projekat lifta u brdu koji vodi od Kotora do tvrđave San Đovani. Vrijeme putovanja liftom, kroz tunel dužine 250 metara, trajaće oko dva minuta.
Za ta dva projekta biće potrebno oko 40 miliona eura. Projektanti predviđaju da će žičara koštati oko 28 milona eura, a lift u brdu između sedam i 10 miliona eura.

Kako je rečeno, oba posla trebalo bi da budu završena do kraja sljedeće godine.
Prezentaciju projekata uradio je njihov rukovodilac iz austrijske firme FCP, Kristijan Kramer, koji je kazao da je ta firma na početku rada angažovala avion, koji je nadlijetao čitav teren, kako bi uradili fotografije trase buduće žičare.
Kramer je pojasnio da je, u stvari, riječ o dvije trase - jedna je relacija Cetinje - Ivanova korita, a druga od Ivanovih korita, preko Kuka, do Duba u Kotoru. Obje trase su praktično iste dužine, veće od sedam kilometara, ali je druga relacija od Duba prema Ivanovim koritima, teža zbog veće razlike u nadmorskim visinama.

Cijela žičara će imati pogon od tri motora, biće smještena na sedamdesetak stubova, koji će biti postavljeni na rastojanju od 200 metara, od čega će najviši biti na 40 metara.
Početna stanica nalazi se pored Ljetnje pozornice na Cetinju i, kako su naveli projektanti, predstavlja najveći izazov u radu.
“Stanica se nalazi u predjelu koji je okviru granica moguće zaštite UNESCO-a. Zbog toga je bilo potrebno uraditi projekat, koji predviđa da ta stanica bude praktično nevidljiva. Posmatrač tako stiče utisak da gondole izlaze iz zemlje i kreću se ka brdu”, rekao je Kramer.
Na Cetinju će biti urađena i posebna garaža, koja će moći da primi oko 100 gondola.

Druga stanica na Ivanovim koritima biće manjeg kapaciteta, jer se nalazi na području Nacionalnog parka “Lovćen”. Ta stanica omogućava korisnicima da posjete Ivanova korita i Mauzolej, kao i da nastave vožnju ili da se vrate na Cetinje.
Treća stanica je, rekao je Kramer, najatraktivnija zbog pogleda koji se pruža sa Kuka na zaliv. Na tom krševitom terenu planirana je gradnja restorana sa, kako kaže projektant, nevjerovatnim pogledom.
Kramer je naveo i da će žičara raditi i noću, tako da će gosti moći da uživaju u pogledu, kad god to požele.
Završna stanica nalazi se u Kotoru, odnosno Dubu. Biće mnogo veća od ostalih, prvenstveno zbog parkinga koji treba da se uradi, a koji će imati kapaciteta za 50 autobusa i 250 automobila.

Kada je riječ o liftu u brdu, osim njegove dužine, jedina karakteristika je ta da se lift neće vidjeti iz Kotora.
Kako je istaknuto, oba objekta biće bezbjedna od gromova.
Predsjednik Nacionalnog tima za projekat “Žičara Cetinje- Lovćen-Kotor” i lifta u brdu, Aleksandar Bogdanović, kazao je da je još ostalo da se raspiše tender za izvođače radova, što se očekuje oko 15. avgusta.
“Rok za završetak radova je od šest do osam mjeseci. Očekujemo da će oba posla biti završena do kraja sljedeće godine”, kazao je Bogdanović.
Planirano je da se, kako je naveo, dužinom skoro cijele žičare, izgrade i prateći objekti, poput restorana, prodavnica, kafeterija, biciklističkih i pješačkih staza, golf-terena, suvenirnica, igrališta...

Karta 25 eura

“Još je rano govoriti o cijeni vožnje žičarom, mada će, najvjerovatnije, iznositi oko 25 eura. Trebalo bi da bude određenih povoljnosti za građane Crne Gore”, kazao je Bogdanović.

"Vijesti", 01.08.09
D.JOVIĆEVIĆ

PREDSTAVLJEN PROJEKAT ŽIČARE KOTOR-LOVĆEN-CETINJE

Juče je u maloj sali Prijestonice Cetinje u prisustvu predstavnika Lokalne uprave, građana i medija, predstavljen projekat Žičara Kotor-Lovćen-Cetinje a sve prisutne je pozdravio i Gradonačelnik Cetinja g-din Milovan Janković.

Koordinator nacionalnog tima koji vodi ovaj projekat a koji je od prvog dana uključen u sve aktivnosti, savjetnik predsjednika Crne Gore,

g-din Aleksandar Saša Bogdanović, upoznao je prisutne, putem elektronske prezentacije, o dosadašnjim i budućim aktivnostima na realizaciji ovoga projekta a o samom projektu, u ime firme FCP iz Beča, govorio je, takođe uz elektronsku prezentaciju, Glavni ing i rukovodilac projekta g-din Kristijan Kramer.


-Ukupna dužina trase žičare Kotor - Lovćen - Cetinje je 15 km.

Od stanice Dub u Kotoru do prve stanice, dužina trase je 4130 m.
Ovdje je uspon 40 stepeni a visina nosećih stubova je 40 metara.
Ovo je i najatraktivniji dio Uspinjače jer se duž ovog dijela, putnicima iz gondola pruža veličanstveni pogled na Boku kotorsku.

Od srednje stanice do Ivanovih korita, dužina trase je 3517 metara.

Od Ivanovih korita do Cetinja dužina trase je 7454 metra.


-Vrijeme potrebno da se pređe trasa KO-CT je oko 45 min.
(Od polazne stanice u Kotoru koja je predviđena da bude na lokalitetu Dub pa do Ivanovih korita, kružnom žičarom sa jednim užetom i sa gondolama za 6-8 osoba (oko 150 gondola) , sa kapacitetom 1000 osoba na sat (kapacitet je moguće povećati), brzinom kretanja 20 km/h ili 6m/sec, za otprilike 23 min dolazi se do Ivanovih korita a nakon presijedanja nastavljate put i za otprilike 22minuta stižete na Cetinje.

-Maximalna potrošnja električne energije je 3000 kwh.

-Cijena ovoga projekta je 28.620.000 eura i to za dio Kotor-Ivanova korita 15.620.000 a za dio Ivanova korita – Cetinje 13.000.000 eura.

-Prosječna cijena karte (u jednom pravcu) iznosiće od 20 – 30 eura po osobi.


-Gondole su pričvršćene na uže /žicu pomoću držača koji se mogu otkačiti radi bezbjednog i lakog ukrcavanja i iskrcavanja, vožnja u njima je veoma udobna a projektovane su sa jakim fokusom na posebne potrebe porodica i starijih lica

-Lokacija polazne stanice iz Cetinja je predviđena da bude u neposrednoj blizini Ljetne pozornice odnosno Velikog parkinga.

-Žičara bi po riječima Bogdanovića mogla biti operativna u drugoj polovini 2010 godine.
-Za izradu glavnoga projekta, čiji je rok 6 mjeseci, Vlada Crne Gore je krajem prošle godine opredijelila 500.000 eura a u tom roku će se izabrati i izvođač radova.

-Kao model vlasničke strukture predviđeno je da 1/3 pripane državi, 1/3 Nacionalnom parku Lovćen a 1/3 da bude privatna.

-Za firmu FCP iz Beča, osnovanu 1972 godine, koja je do sada realizovala oko 2500 projekata širom svijeta, o čemu je govorio njen direktor g-din Ekestorter, ovo je posao koji podrazumijeva jednostavnu tehničku izvodljivost, mali broj dodatnih infrastrukturnih mjera sa neznatnim negativnim uticajem na životnu sredinu, s tim što napominje da nema ekonomičnosti ovoga projekta na kratak rok (u najboljem slučaju mogu se nadoknaditi operativni troškovi).

Uz molbu svim opštinskim i državnim službama ( koje će biti uključene kako u dijelu rešavanja imovinsko-pravnih odnosa tako i u obezbjeđenju kvalitetnog napajanja električnom energijom i još niza pitanja i problema koji prate jedan ovakav posao), da se pripreme kako bi svoj dio posla uradili po predviđenom dinamičkom planu,
izražavam zadovoljstvo što je realizacija ovoga projekta, bez obzira na finansijsku krizu, veoma izvjesna i uvjerenje da je ona, iz više razloga, značajana za dalji razvoj Cetinja.
Neka je srećno!!!

(Izvještaj sa prezentacije projekta Žičara KO-LO-CT za posjetioce sajta pripremio Vesko Pejović).
Cetinje, 02.04.2009.