USPINJAČA KOTOR - LOVĆEN - CETINJE, Saša Bogdanović

Od Cetinja do mora za samo 40 minuta

VELIKO INTERESOVANJE ZA GRADNJU ŽIČARE OD PRIJESTONICE DO KOTORA, PRVI PUTNICI KRAJEM NAREDNE GODINE

Cetinje – Žičara koja povezuje dva grada, jedina tog tipa u svijetu, na relaciji Cetinje- Lovćen–Kotor, trebalo bi da bude završena do kraja naredne godine - potvrdio je „Vijestima“ predsjednik Nacionalnog tima projekta „Žičara“ Aleksandar Bogdanović.
On podsjeća da se u ovakav projekat krenulo na inicijativu predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, dok je predfizibiliti studiju za projekat žičare uradila Austrijska agencija za razvoj, a novac dala Vlada Austrija.
- Konačna studija izvodljivosti za žičaru od Kotora do Lovćena, kao i studija za lift u brdu od Kotora do Kotorske tvrđave završena je krajem juna. Prije toga, u maju, na poziv ekspertskog tima iz Austrije, žičaru u Gracu, koja funkcioniše po principu lifta u brdu, obišli su članovi nacionalnog tima, kako bi se upoznali sa načinom i tehnikom njenog korišćenja, jer će se ona koristiti kao model za žičaru u Kotoru. Žičara Kotor–Lovćen-Cetinje pruža jedinstvenu ponudu i biće najveća i najduža na Jadranu, jedina na svijetu koja povezuje dva grada. Istovremeno, ova žičara omogućiće nevjerovatan pogled na more, zaliv, obalu i zaleđe Crne Gore, koja će biti jedinstvena i po svojoj turističkoj ponudi, kako za domaće tako i za strane goste, sa posebnim akcentom na uživanje u putovanju sa nivoa mora do 1657 metara visokog Lovćena - kazao je Bogdanović.

Prema njegovom mišljenju, žičara do Lovćena ne samo da će predstavljati centralni projekat za područje Bokokotorskog zaliva, već i za državu Crnu Goru.
- Od polazne stanice Dub iz Kotora do Ivanovih korita, pa do Cetinja, planirane su najsavremenije gondole (kabine) za osam do deset osoba, ukupno 80 do 90 komada, transportnog kapaciteta od 1.200 do 1.400 osoba na sat. Trasa od Kotora do Ivanovih korita i Cetinja biće dugačka 15 kilometara i trebaće 43 minuta da stignete od Kotora do Cetinja preko Lovćena. Zasebno posmatrano, od Kotora do Lovćena dužina trase biće 7,6 km i prelaziće se za 22 minuta, a za trasu od Lovćena do Cetinja biće potreban 21 minut, na njenoj ukupnoj dužini od 7,4 km. Prihodi od žičare sa povećanjem broja gostiju od 150.000 iznosiće, na relaciji Kotora-Lovćen dva miliona eura, a od Lovćena do Cetinja 2,3 miliona - procjenjuje Bogdanović.
On dodaje da će se žičarom značajno relaksirati saobraćaj od primorja do Cetinja koje će, u suštini, postati primorski grad, a dobiće se i neviđena atrakcija, najduža i najljepša žičara na Jadranu.
Realizacija čitavog projekta od Kotora do Lovćena i Cetinja i izgradnja žičare koštaće oko 32 miliona eura, a planira se i dodatna infrastruktura, pošto žičara sama po sebi nije dovoljna. Bogdanović kaže da kada je u pitanju finansijska konstrukcija, neće biti nikavih problema, jer su zainteresovane svjetske i domaće banke, s obzirom na to da se radi o veoma isplativom projektu.
- Smatra se da se jedan ovakav projekat najbolje može finansirati i implementirati na osnovu modela privatno-javnog partnerstva. U tom smislu, strukturu vlasništva bi činila država sa trećinom vlasništva, trećina bi pripala opštinama Kotor i Cetinje i NP “Lovćen”, preostala trećina bila bi privatno vlasništvo - kazao je Bogdanović.

D.J.
Dnevni list "Vijesti", 07.11.2008.

KAKO DA POMOGNEMO CETINJU, Bato Tomašević

KAKO DA POMOGNEMO CETINJU, Bato Tomašević, London



Razmišljao sam kako Cetinju, bar za početak, sa malo novca, vratiti nešto od njegove prošle slave. Za velike planove treba dosta novca. Dok se ti planovi ne izrade, prihvate i novac obezbedi, proći će mnogo vremena, ako ne i godina.
Hajde da se poslužimo iskustvom pametnijih, a mnogo bogatijih od nas, i pokažemo kako sa malo novca može da se učini mnogo – bar za početak. Onda to može da posluži kao primjer i drugim crnogorskim gradovima, da ne čekaju već slijede primjer Cetinja.

TREBA FORMIRATI FOND ZA POMOĆ CETINJU

Problem Cetinja je što je postalo previše lokalno u svemu, a nekad je bilo grad sa naglašenim elementom inostranosti. Gledalo je unapred i sledilo tokove evropske. Danas kad čovjek u njega dođe, bio naš ili sa stranac, poseti dvor Kralja Nikole i to je sve. Ništa drugo mu se ne nudi, ukoliko odluči da prošeta njegovim ulicama. Sve djeluje mrtvo, umorno i sumorno. Zato mislim da bi trebalo formirati fond, koji bi bio nezavistan, odvojen od države ili bilo koje partije, u koji bi uplaćivali ljudi koji vole Cetinje, bez obzira na njihovo političko opredeljenje.
Na zapadu: Izraelu, Njemačkoj, Engleskoj, Sloveniji, postoje ovakvi fondovi ali ljudi uplaćuju u fond novac isključivo za određeni projekt a ne za nešto neodređeno, maglovito, jer ne žele da se njihov novac utopi u ono čemu nije namijenjen.
Navešću banalni primjer iz mog boravka u Exeteru. Naši ovdašnji prijatelji pozovu nas na svadbu. Uz pozivnicu dobijemo i spisak, koji sastavlja najuža rodbina, ili drugovi bračnog para, gde se navode stvari koje će biti potrebne mladencima na početku bračnog života. Na spisku su pobrojani predmeti sa cenama iz poznatih radnji: pegla, vaze za cveće, budilnik, toster, radio, šporet, frižider i slično. Gosti pogledaju spisak i prema svojim mogućnostima ili opredeljenju, zaokruže predmet koji će kupiti, doneti na svadbu, ili poslati novac u fond iz kojeg će te stvari biti kupljene. Uz predmet zakači se čestitka onih koji su predmet kupili.
Na sličan način mora funkcionisati i ovaj fond. Spisak „stvari“ sa tačnim cenama mora se ponuditi ljudima koji vole Cetinje. Oni će onda izabrati ono što žele. Ja bih, na primjer, voleo da u nekom parku ili javnom mestu postoji ozbiljna, klupa sa natpisom: Za sećanje na moje roditelje, (imena roditelja) sa godinom rođenja i smti. Ovakve klupe postoje u svim engleskim gradovima.
Hajde da otpočnemo sa onim što je u našoj moći, što može brzo da se realizuje, ne čekajući velike stvari. Ovo sa fondom bi trebalo realizovati uz saglasnost gradonačelnika a siguran sam da bi on ovu akciju podržao.

TRI KONKRETNA PREDLOGA ZA POČETAK:

1a) Obilježavanje ulica s prigodnim tablama
Table su na metalnim pločama, obojene i premazane tako da vječno traju, da se imena ljudi i događaja jasno čitaju i ne brišu vremenom. Tabla bi bila podeljena na dva dela. Ispisana na gornjem delu na našem jeziku, a donjem isti tekst na engleskom jeziku. Tekst bi bio uniforman, iste dužine. Govorio bi o licu ili događaju čije ime ulica nosi. Table su pravougaone, deluju impresivno, obaveštavaju naše i strane posjetioce istovremeno, Cetinju daju širi značaj, a ne samo lokalni, kakav je danas slučaj.
Ovo sam video u Jerusalimu i drugim jevrejskim mestima.

1b) Obilježavanjem fasada kuća sličnim tablama u polukružnom obliku, posvećenim značajnim ljudima, bilo našim ili stranim, koji su u tim kućama živjeli, ili boravili na kraće, ili duže vreme, u prošlosti ili našem veku. Izbor bi činili istorijske ličnosti, državnici, naučnici, istoričari, književnici, slikari i slično. Ukoliko te kuće ne postoje, i na njihovom mestu su izgrađene druge, onda se na tabli kaže: Na ovom mestu je postojala kuća u kojoj je boravio Bernard Shaw, Čermak, ili neko drugi, godine itd. Srećom postoje kuće u kojima su boravili Lubarda, Milunović, Filo, Pekić, Kiš, Mihailo Lalić, Leso Ivanović i drugi. Ili pak: u ovoj kući je živeo Prestolonaslednik Danilo. Slično je sa ambasadama i drugim važnijim ustanovama, kao Djevojački institut ...

2. Na Cetinju je mnogo oronulih i dosta zapuštenih fasada. Danas postoje farbe i lakovi koje kiša koje kiša i nevreme ne može da spere godinama. Koštaju vrlo malo, a i samo farbanje nije mnogo skuplje. Fond bi popisao takve fasade, porazgovarao sa vlasnicima, dobio njihov pristanak i saradnju i Cetinje bi osveženim fasadama dobilo u živosti. Naravno da bi neka stručna komisija trebalo da propiše boje kako se ne bi desilo da se drečavim bojama naruši otmenost i ukus vlasnika.
Ovakva akcija je sprovedena u nekoliko gradova Slovenije... Slikari su usaglasili boje i pomogli osvježenju ovih mesta.

3) Opština Berlin je 2006 godine pokrenula akciju da lipu, koja je bila obiležje Berlina, vrati gradu... Pošto je lipa i obilježje Cetinja trebalo bi oronula stabla zamijeniti novim a na mnogim mjestima bi trebalo posaditi još lipa, pa bi njihov opojni miris, koji se svake godine širi Cetinjem u junu i julu, ostao u sjećanju svakom ko tada bude boravio na Cetinju.
Bato Tomašević, London

PS
Ovo razmišljanje o Cetinju koje je autor poslao mailom jednom našem sugrađaninu
(03.01.2007.), došlo je do mene zahvaljujući angažovanju g-dina Marka Špadijera i g-dina Čedomira Draškovića pa sam ga sa zadovoljstvom (uz male korekcije) „okačio“ jer dolazi iz srca velikog zaljubljenika u Cetinje i može doprinijeti uređenju našeg grada.
Na ovaj način još jednom pozivam sve ljubitelje Cetinja da nam se jave sa svojim idejama i predlozima za ljepše Cetinje.
Vesko Pejović, Cetinje, 07.11.08.