KAKO DA POMOGNEMO CETINJU, Bato Tomašević
KAKO DA POMOGNEMO CETINJU, Bato Tomašević, London
Razmišljao sam kako Cetinju, bar za početak, sa malo novca, vratiti nešto od njegove prošle slave. Za velike planove treba dosta novca. Dok se ti planovi ne izrade, prihvate i novac obezbedi, proći će mnogo vremena, ako ne i godina.
Hajde da se poslužimo iskustvom pametnijih, a mnogo bogatijih od nas, i pokažemo kako sa malo novca može da se učini mnogo – bar za početak. Onda to može da posluži kao primjer i drugim crnogorskim gradovima, da ne čekaju već slijede primjer Cetinja.
TREBA FORMIRATI FOND ZA POMOĆ CETINJU
Problem Cetinja je što je postalo previše lokalno u svemu, a nekad je bilo grad sa naglašenim elementom inostranosti. Gledalo je unapred i sledilo tokove evropske. Danas kad čovjek u njega dođe, bio naš ili sa stranac, poseti dvor Kralja Nikole i to je sve. Ništa drugo mu se ne nudi, ukoliko odluči da prošeta njegovim ulicama. Sve djeluje mrtvo, umorno i sumorno. Zato mislim da bi trebalo formirati fond, koji bi bio nezavistan, odvojen od države ili bilo koje partije, u koji bi uplaćivali ljudi koji vole Cetinje, bez obzira na njihovo političko opredeljenje.
Na zapadu: Izraelu, Njemačkoj, Engleskoj, Sloveniji, postoje ovakvi fondovi ali ljudi uplaćuju u fond novac isključivo za određeni projekt a ne za nešto neodređeno, maglovito, jer ne žele da se njihov novac utopi u ono čemu nije namijenjen.
Navešću banalni primjer iz mog boravka u Exeteru. Naši ovdašnji prijatelji pozovu nas na svadbu. Uz pozivnicu dobijemo i spisak, koji sastavlja najuža rodbina, ili drugovi bračnog para, gde se navode stvari koje će biti potrebne mladencima na početku bračnog života. Na spisku su pobrojani predmeti sa cenama iz poznatih radnji: pegla, vaze za cveće, budilnik, toster, radio, šporet, frižider i slično. Gosti pogledaju spisak i prema svojim mogućnostima ili opredeljenju, zaokruže predmet koji će kupiti, doneti na svadbu, ili poslati novac u fond iz kojeg će te stvari biti kupljene. Uz predmet zakači se čestitka onih koji su predmet kupili.
Na sličan način mora funkcionisati i ovaj fond. Spisak „stvari“ sa tačnim cenama mora se ponuditi ljudima koji vole Cetinje. Oni će onda izabrati ono što žele. Ja bih, na primjer, voleo da u nekom parku ili javnom mestu postoji ozbiljna, klupa sa natpisom: Za sećanje na moje roditelje, (imena roditelja) sa godinom rođenja i smti. Ovakve klupe postoje u svim engleskim gradovima.
Hajde da otpočnemo sa onim što je u našoj moći, što može brzo da se realizuje, ne čekajući velike stvari. Ovo sa fondom bi trebalo realizovati uz saglasnost gradonačelnika a siguran sam da bi on ovu akciju podržao.
TRI KONKRETNA PREDLOGA ZA POČETAK:
1a) Obilježavanje ulica s prigodnim tablama
Table su na metalnim pločama, obojene i premazane tako da vječno traju, da se imena ljudi i događaja jasno čitaju i ne brišu vremenom. Tabla bi bila podeljena na dva dela. Ispisana na gornjem delu na našem jeziku, a donjem isti tekst na engleskom jeziku. Tekst bi bio uniforman, iste dužine. Govorio bi o licu ili događaju čije ime ulica nosi. Table su pravougaone, deluju impresivno, obaveštavaju naše i strane posjetioce istovremeno, Cetinju daju širi značaj, a ne samo lokalni, kakav je danas slučaj.
Ovo sam video u Jerusalimu i drugim jevrejskim mestima.
1b) Obilježavanjem fasada kuća sličnim tablama u polukružnom obliku, posvećenim značajnim ljudima, bilo našim ili stranim, koji su u tim kućama živjeli, ili boravili na kraće, ili duže vreme, u prošlosti ili našem veku. Izbor bi činili istorijske ličnosti, državnici, naučnici, istoričari, književnici, slikari i slično. Ukoliko te kuće ne postoje, i na njihovom mestu su izgrađene druge, onda se na tabli kaže: Na ovom mestu je postojala kuća u kojoj je boravio Bernard Shaw, Čermak, ili neko drugi, godine itd. Srećom postoje kuće u kojima su boravili Lubarda, Milunović, Filo, Pekić, Kiš, Mihailo Lalić, Leso Ivanović i drugi. Ili pak: u ovoj kući je živeo Prestolonaslednik Danilo. Slično je sa ambasadama i drugim važnijim ustanovama, kao Djevojački institut ...
2. Na Cetinju je mnogo oronulih i dosta zapuštenih fasada. Danas postoje farbe i lakovi koje kiša koje kiša i nevreme ne može da spere godinama. Koštaju vrlo malo, a i samo farbanje nije mnogo skuplje. Fond bi popisao takve fasade, porazgovarao sa vlasnicima, dobio njihov pristanak i saradnju i Cetinje bi osveženim fasadama dobilo u živosti. Naravno da bi neka stručna komisija trebalo da propiše boje kako se ne bi desilo da se drečavim bojama naruši otmenost i ukus vlasnika.
Ovakva akcija je sprovedena u nekoliko gradova Slovenije... Slikari su usaglasili boje i pomogli osvježenju ovih mesta.
3) Opština Berlin je 2006 godine pokrenula akciju da lipu, koja je bila obiležje Berlina, vrati gradu... Pošto je lipa i obilježje Cetinja trebalo bi oronula stabla zamijeniti novim a na mnogim mjestima bi trebalo posaditi još lipa, pa bi njihov opojni miris, koji se svake godine širi Cetinjem u junu i julu, ostao u sjećanju svakom ko tada bude boravio na Cetinju.
Bato Tomašević, London
PS
Ovo razmišljanje o Cetinju koje je autor poslao mailom jednom našem sugrađaninu
(03.01.2007.), došlo je do mene zahvaljujući angažovanju g-dina Marka Špadijera i g-dina Čedomira Draškovića pa sam ga sa zadovoljstvom (uz male korekcije) „okačio“ jer dolazi iz srca velikog zaljubljenika u Cetinje i može doprinijeti uređenju našeg grada.
Na ovaj način još jednom pozivam sve ljubitelje Cetinja da nam se jave sa svojim idejama i predlozima za ljepše Cetinje.
Vesko Pejović, Cetinje, 07.11.08.
Razmišljao sam kako Cetinju, bar za početak, sa malo novca, vratiti nešto od njegove prošle slave. Za velike planove treba dosta novca. Dok se ti planovi ne izrade, prihvate i novac obezbedi, proći će mnogo vremena, ako ne i godina.
Hajde da se poslužimo iskustvom pametnijih, a mnogo bogatijih od nas, i pokažemo kako sa malo novca može da se učini mnogo – bar za početak. Onda to može da posluži kao primjer i drugim crnogorskim gradovima, da ne čekaju već slijede primjer Cetinja.
TREBA FORMIRATI FOND ZA POMOĆ CETINJU
Problem Cetinja je što je postalo previše lokalno u svemu, a nekad je bilo grad sa naglašenim elementom inostranosti. Gledalo je unapred i sledilo tokove evropske. Danas kad čovjek u njega dođe, bio naš ili sa stranac, poseti dvor Kralja Nikole i to je sve. Ništa drugo mu se ne nudi, ukoliko odluči da prošeta njegovim ulicama. Sve djeluje mrtvo, umorno i sumorno. Zato mislim da bi trebalo formirati fond, koji bi bio nezavistan, odvojen od države ili bilo koje partije, u koji bi uplaćivali ljudi koji vole Cetinje, bez obzira na njihovo političko opredeljenje.
Na zapadu: Izraelu, Njemačkoj, Engleskoj, Sloveniji, postoje ovakvi fondovi ali ljudi uplaćuju u fond novac isključivo za određeni projekt a ne za nešto neodređeno, maglovito, jer ne žele da se njihov novac utopi u ono čemu nije namijenjen.
Navešću banalni primjer iz mog boravka u Exeteru. Naši ovdašnji prijatelji pozovu nas na svadbu. Uz pozivnicu dobijemo i spisak, koji sastavlja najuža rodbina, ili drugovi bračnog para, gde se navode stvari koje će biti potrebne mladencima na početku bračnog života. Na spisku su pobrojani predmeti sa cenama iz poznatih radnji: pegla, vaze za cveće, budilnik, toster, radio, šporet, frižider i slično. Gosti pogledaju spisak i prema svojim mogućnostima ili opredeljenju, zaokruže predmet koji će kupiti, doneti na svadbu, ili poslati novac u fond iz kojeg će te stvari biti kupljene. Uz predmet zakači se čestitka onih koji su predmet kupili.
Na sličan način mora funkcionisati i ovaj fond. Spisak „stvari“ sa tačnim cenama mora se ponuditi ljudima koji vole Cetinje. Oni će onda izabrati ono što žele. Ja bih, na primjer, voleo da u nekom parku ili javnom mestu postoji ozbiljna, klupa sa natpisom: Za sećanje na moje roditelje, (imena roditelja) sa godinom rođenja i smti. Ovakve klupe postoje u svim engleskim gradovima.
Hajde da otpočnemo sa onim što je u našoj moći, što može brzo da se realizuje, ne čekajući velike stvari. Ovo sa fondom bi trebalo realizovati uz saglasnost gradonačelnika a siguran sam da bi on ovu akciju podržao.
TRI KONKRETNA PREDLOGA ZA POČETAK:
1a) Obilježavanje ulica s prigodnim tablama
Table su na metalnim pločama, obojene i premazane tako da vječno traju, da se imena ljudi i događaja jasno čitaju i ne brišu vremenom. Tabla bi bila podeljena na dva dela. Ispisana na gornjem delu na našem jeziku, a donjem isti tekst na engleskom jeziku. Tekst bi bio uniforman, iste dužine. Govorio bi o licu ili događaju čije ime ulica nosi. Table su pravougaone, deluju impresivno, obaveštavaju naše i strane posjetioce istovremeno, Cetinju daju širi značaj, a ne samo lokalni, kakav je danas slučaj.
Ovo sam video u Jerusalimu i drugim jevrejskim mestima.
1b) Obilježavanjem fasada kuća sličnim tablama u polukružnom obliku, posvećenim značajnim ljudima, bilo našim ili stranim, koji su u tim kućama živjeli, ili boravili na kraće, ili duže vreme, u prošlosti ili našem veku. Izbor bi činili istorijske ličnosti, državnici, naučnici, istoričari, književnici, slikari i slično. Ukoliko te kuće ne postoje, i na njihovom mestu su izgrađene druge, onda se na tabli kaže: Na ovom mestu je postojala kuća u kojoj je boravio Bernard Shaw, Čermak, ili neko drugi, godine itd. Srećom postoje kuće u kojima su boravili Lubarda, Milunović, Filo, Pekić, Kiš, Mihailo Lalić, Leso Ivanović i drugi. Ili pak: u ovoj kući je živeo Prestolonaslednik Danilo. Slično je sa ambasadama i drugim važnijim ustanovama, kao Djevojački institut ...
2. Na Cetinju je mnogo oronulih i dosta zapuštenih fasada. Danas postoje farbe i lakovi koje kiša koje kiša i nevreme ne može da spere godinama. Koštaju vrlo malo, a i samo farbanje nije mnogo skuplje. Fond bi popisao takve fasade, porazgovarao sa vlasnicima, dobio njihov pristanak i saradnju i Cetinje bi osveženim fasadama dobilo u živosti. Naravno da bi neka stručna komisija trebalo da propiše boje kako se ne bi desilo da se drečavim bojama naruši otmenost i ukus vlasnika.
Ovakva akcija je sprovedena u nekoliko gradova Slovenije... Slikari su usaglasili boje i pomogli osvježenju ovih mesta.
3) Opština Berlin je 2006 godine pokrenula akciju da lipu, koja je bila obiležje Berlina, vrati gradu... Pošto je lipa i obilježje Cetinja trebalo bi oronula stabla zamijeniti novim a na mnogim mjestima bi trebalo posaditi još lipa, pa bi njihov opojni miris, koji se svake godine širi Cetinjem u junu i julu, ostao u sjećanju svakom ko tada bude boravio na Cetinju.
Bato Tomašević, London
PS
Ovo razmišljanje o Cetinju koje je autor poslao mailom jednom našem sugrađaninu
(03.01.2007.), došlo je do mene zahvaljujući angažovanju g-dina Marka Špadijera i g-dina Čedomira Draškovića pa sam ga sa zadovoljstvom (uz male korekcije) „okačio“ jer dolazi iz srca velikog zaljubljenika u Cetinje i može doprinijeti uređenju našeg grada.
Na ovaj način još jednom pozivam sve ljubitelje Cetinja da nam se jave sa svojim idejama i predlozima za ljepše Cetinje.
Vesko Pejović, Cetinje, 07.11.08.
posted by Vesko S. Pejovic | 9:13 AM
2 Comments:
Kao prvo, veoma mi se dopao pristup celoj stvari. Početi od malih stvari i raditi sve u dogovoru sa Lokalnom upravom.
1. Obnavljanje drvoreda lipa
-Kakva divna ideja da se obnovi drvored lipa od Granda do Gimnazije... Trebalo bi angažovati nekog inžinjera hortikulture da napravi projekat koji bi se mogao i etapno realizovati (zavisno od sredstava)i uz njegov nadzor početi realizaciju.
2.Obilježavanje imena ulica
-Veoma značajna ideja. Pitala sam se i sama jednoga dana da li nešto znam o Vojvodi Božu čijom ulicom često idem. O mladima i ljudima sa strane da ne govorim. Turisti i stranci su posebna priča.
Srećna sam što Pavle Rovinski ima svoju ulicu ali se pitam koliko ljudi o njemu nešto zna.
Evo jednog primjera kako je to urađeno u Beogradu: na ploči piše
ulica Tomasa Jeza a ispod na drugoj ploči koja je od izvanrednog materijala piše:
Teodor Tomas Jez
Zigmunt Milkowski
(1824-1915)
poljski plemić, književnik, borac za oslobođenje slovenskih naroda, član srpskog učenog društva, član srpske kraljevske akademije.
3.Obilježavanje zgrada
Početkom devedesetih godina bila sam u Njegoševoj ulici kada su se neki ljudi raspitivali za zgradu Hipotekarne banke...
Ovo je po meni veoma važan i delikatan posao. Ne bi se smjelo dozvoliti da se pretjera sa ovakvim pločama. Za ovaj a i za sve poslove na uređenju Cetinja treba mnogo znanja, mudrosti i dobrog ukusa.
Evo primjera što piše na jednoj ovakvoj ploči postavljenoj na kući u blizini Crvenog krsta u Beogradu:
U ovoj kući je živeo i radio od 1924-1941 dr Stepan Kubljakin
redovni profesor beogradskog univerziteta, katedra za slovensku filologiju i opštu lingvistiku, staroslovenski jezik.
Član srpske akademije nauka od 1920 godine, doktorirao u Petrogradu 1908 godine. Do dolaska u našu zemlju bio je profesor u Harkovu i Odesi.
Ja smatram da bi g-din Svetislav Pule Vujović, stari i ugledni Cetinjanin, bio prava ličnost da vodi fond za pomoć Cetinju jer ima puno iskustva i mogao bi da animira dosta ljudi kako bi ova ideja zaživjela.
Voljela bih da me sljedeći put kada budem dolazila na Cetinje dočeka na novoj autobuskoj stanici miris obnovljenih cetinjskih lipa dobra signalizacija, novi natpisi ulica, novi brojevi kuća, osvježene fasade mnogih lijepih kuća i zgrada kao potvrda da postoje ljudi dobre volje kojima je stalo da Cetinje što ljepše izgleda.
Autoru ovog teksta, dragom prijatelju Batu Tomaševiću, čestitam na ovoj inicijativi da se malo više angažujemo i pomognemo Cetinju.
Srdačno,
Mira Popović
Ka Prvo posto zivim u Skandinaviju zapane mi za oko prvo na Kraljev trg sila bozja smeca koje raznose psi lutalice a sto je jako zalosno ispred kuce nasega svjecki priznatoga umjetnika, tri cetiri kontajnera prepuna zaudaraju na kilometar dok narod jede u okolne restorane koji NAZALOST i dan danasnji imaju "Cucavce" izlomljene kao da su u Ruandu ili Avganistanu ! Dakle cuo sam masu komentara turista iz Skandinavije i nemislim da ce opet posjetit Cetinje jer im dodje DALKEO trcat u sumu pod " vladicinu bastu " da izvrse nuzdu ,nebili se spasli zaraze po Cetinjskijeh klozeta !
Nikao mi nemoze bit jasno da u grad velicine jednoga kvarta se nemoze doves u red ,makar zakonom, da se sprijeci seljakanje fasada glavne ulice "KORZOA", kafana, kafica i ostaloga rugla kojega ima na izobilju na Cetinje ! 1200 Wati muzicke snage u 25 kvadrata prostoriju-kafic mislim da je previse za Cetinjsku omladinu a ujedno i turiste koji su naucili na civilizaciju !Sprijecit ono ruglo od prakiranijeh kola ,jer da mogu na spratove bi ih popeli sto opet turistima izgleda neneormalno a ja mnim i svakome normalnome celjadetu !
Na kraju bi reka ,za sve smo sami krivi !
Post a Comment
<< Home