ZDRAVSTVO NA CETINJU, Veselin Ine Vujović

Kada govorimo o zdravstvu Cetinja, moramo se pozvatina istorijske činjenice, a to je da je ono bilo simbol i temelj razvoja zdravstvene službe u Crnoj Gori.

Danas, kad imamo svoju državu to bi trebalo da ima još i dodatno značenje, a ne da se ide putem ignorisanja istorije, pa čak i zatiranja prošlosti kako su neki „stručnjaci“, skloni da rade.
Da bi se mogla sagledati perspektiva za budućnost mora se poći od sadašnjeg stanja zdravstva u Cetinju, posebno što se danas može vidjeti u krugu bolnice:
Hirurško odjeljenje bolnice „Danilo I“, koje simbolizuje razvoj zdravstva Crne Gore, a koje je nekada predstavljalo jedno od najfunkcionalnijih malih hirurških odjeljenja, danas to nije. Ono je podijeljeno eloksiranom opremom, pa je u jednom dijelu smješteno Otorinolaringološko odjeljenje, tako da suštinski nemaju uslove za rad ni jedno ni drugo.

Dječja bolnica koja je podignuta od doprinosa građana Cetinja, uz kontrolu i savjete najpozvanijih stručnih kadrova bivše države rapidno propada.U srednjem dijelu vidi se zatvorena zgrada koja je u primarnoj gradnji namijenjena gerijatrijskom odjeljenju.

Ministarstvo zdravlja je izmijenilo namjenu i uz znatne finansijske troškove, zgrada je preuređena i proglašena Očnom klinikom.

Radila je neko vrijeme i na kraju je i ona zatvorena. Sada se ponovo preuređuje za druge namjene. Zna se da sve plaćaju osiguranici, a niko ne odgovara za ovakvo rasipanje i neodgovorno poslovanje.
Što se tiče stare zgrade bolnice „Danilo I“, prve bolnice u Crnoj Gori, ona je sa slomljenim prozorima i vratima prepuštena zubu vremena. Mislim da bi je iz više razloga trebalo obnoviti ako želimo da slijedimo razvoj u savremenom svijetu.

Posebno bi trebalo očuvati originalnu operacionu salu, koja predstavlja istorijusku rijetkost građevinskih rješenja tadašnje francuske škole za hirurške poduhvate bez električne energije.
Kako sam obaviješten Evropska zajednica je odredila sumu od 5 milijardi Eura za naučnoistraživačke radove. Shodno tome smatram da bi sa stručno i dobro pripremljenim programom, mogla da se dobije njena naklonost i znatna finansijska podrška, za izgradnju i opremanje eksperimentalnog centra za medicinska istraživanja u Crnoj Gori, a možda i šire na prostoru Balkana.

Danas u savremenom svijetu ne može se zamisliti medicinska ustanova bez eksperimentalnih jedinica, gdje se svaka „medicinska istina“ ponovo kontroliše i dokazuje. Nažalost, kod nas toga nema, pa i zbog toga doktorske disertacije nijesu podkrijepljene eksperimentalnim dokazima.

Taj Centar bi mogao da bude univerzitetska jedinica za studente Medicinskog fakulteta, gdje bi studenti mogli da praktično unapređuju svoja znanja i gdje bi im se održavali časovi očigledne nastave, sem toga specijalisti hirurških grana mogli bi u takvom Centru da unapređuju hirušku tehniku i da sa većim iskustvom prilaze upraznjavanju svoje profesije.

Bolnica" Danilo I" je iznjedrila u toku svojega trajanja mnoge neimare medicinske profesije, i istaknute stručnjake onoga vremena, kakvi su bili:

dr P. Miljanić, dr B. Perazić, dr S. Matanović, dr V. Novikov, dr N. Martinović, dr J. Klisić, prof. dr N. Miljanić, prof. dr. I. Popović – Đani, prof. dr B. Zogović, prim.dr R. Đurišić i mnoge druge.

Zar postoji bolje mjesto u Crnoj Gori za studente i mlade ljekare, koje bi ih motivisalo i nadahnulo visokim idealima medicinske profesije, kao sjećanje na ove poznate doktore i velike humaniste čiji duh ispunjava ovo tužno i napušteno zdanje, a uspomene na njih su gotovo kao puzavica prijenule uz ove zidove.

Pošto stara zgrada bolnice "Danilo I" ima dosta neiskorišćenog prostora, u njoj bi mogao da se smjesti apartmanski prostor za korisnike eksperimentalnih usluga, medicinska biblioteka Društva ljekara CG, Društvo ljekara CG, Ljekarska komora, Muzej razvoja zdravstvene službe u Crnoj Gori i drugo.

Da bi se moglo prići realizaciji ovog projekata mislim da bi bilo
neophodno da u programu njegove razrade budu uključeni ne samo strucnjaci iz
medicinske struke, već isto tako ekonomisti, arhitekte, građevinari,
pravnici i muzejski stručnjaci .

Smatram da bi zgradu stare Dječje bolnice trebalo osposobiti i u nju
vratiti Dječje odjeljenje sa nedonoščadima. Bilo bi uputno tamo smjestiti i
dječji dispanzer i drugo, o čemu bi trebalo da se izjasne specijaliste za
dječje bolesti. Sa povratkom Dječjeg odjeljenja, u za to predviđenu zgradu,
riješilo bi se istovremeno i pitanje Odjeljenja za nos, grlo i uho, jer bi
dobili odgovarajući prostor za normalan rad. Na ovaj način i hirurško
odjeljenje bi moglo da normalno funkcioniše.
Upoznat sam sa tvrdnjama koja se već dugi niz godina lansiraju od strane Fonda za zdravstvo i nekih medicinskih autora regionizacije zdravstvenih ustanova Crne Gore, da je Cetinjska bolnica predimenzionirana za odgovarajući broj bolesnika. Ovakvu kategorizaciju smatram neutemeljenom i površnom. Moje je ubjedjenje da bolnicu ne definiše ili opravdava broj stanovnika, već ono što se u njoj radi i rezultati toga rada.

Primjera radi, jedna od najvećih medicinskih ustanova u SAD-u nalazi se u Ročesteru – Minesote, gradu koji ima 12 hiljada stanovnika. Tako isto Medicinski centar Stanford univerziteta, koji je jedan od najpoznatijih u svijetu i u kojem je obavljena prva trasplantacija ljudskog srca na americkom kontinentu, udaljen je 50 kilometara od San Franciska.

Pored toga u krugu Stanforda nedavno je izgradjena jedna od najmodernijih dječjih klinika u svijetu koja nosi ime Luci Pakard žene Davida Pakarda osnivača i vlasnika čuvene elektronske kompanije HP (Hjulet-Pakard)

Diplomatski pretstavnici u Crnoj Gori i njihove porodice postaju sve brojniji. Možda bi u okviru ovog projekta i budućnosti medicinske struke na Cetinju trebalo razmisliti o njihovom adekvatnom liječenju i smještaju, o čemu bi političari i stručnjaci trebali da se saglase.

Odavno je Zdravstvena komisija Srpske Akademije Nauka zaključila da su Ivanova korita jedno od najkvalitetnijih mjesta za visinsko liječenje odgovarajućih bolesti, jer taj vazduh predstavlja kvalitetnu mješavinu morskih aerosola i planinskog vazduha. Obzirom na perspektivu izgradnje žicare od Kotora do Lovćena, čime bi se otvorile nove mogućnosti za korišćenje Nacionalnog Parka Lovćen i za zimske sportove, smatram da bi trebalo revitalizovati kapacitete Ivanovih korita, gdje bi objekti za ljetnja odmarališta i lječilista mogla biti korišćena i zimi.
Privatizacija zdravstva je osjetljivo pitanje, ali i alternativa koju bi trebalo razmotriti. Država bi morala da se odrekne kontrole nad finansijskim sredstvima i fondovima. Izbjegla bi se privilegovana pozicija nekih osiguranika koja sada postoji. Logično, taj servis se naplaćuje po
cjenovniku, ako bolesnik nije zdravstveno osiguran. Drugi problem leži u tome, što bi Država morala da razdijeli dio kapitala, onima, preko čijih leđa je nadgrađivano zdravstvo Crne Gore.

ISTORIJAT SELJENJA MEDICINSKIH USTANOVA IZ CETINJA

Istina je da se prošlost ne može promijeniti, ali se iz nje mogu izvući
pouke za budućnost. Stoga smatram da je korisno upoznati čitaoce ovog sajta
kako se imidž koji je imalo cetinjsko zdravstvo, počeo planski gušiti
poslije 1945. godine.
U toku megalomanije birokratskog centralizma prišlo se frenetično na iseljevanje utemeljenih medicinskih institucija od republičkog značaja iz Cetinja, mada za to vrlo često nije bilo medicinskog opravdanja.
Na Cetinju je bio Sanatorijum za TBC Republike Crne Gore, u današnjoj Centralnoj biblioteci. Imao je uz to i dio ekspoziture na Ivanovim koritima, a koji se sastojao od nekoliko objekata za rehabilitaciju plućnih bolesnika.Taj sanatorijum je preseljen u Brezovik kod Nikšića.
On danas predstavlja jednu od vodećih zdravstvenih ustanova CG za plućnu dijagnostiku i liječenje i zapošljava zavidan broj medicinskog osoblja i stručnjaka drugih profila.
Kratko vrijeme poslije toga slijedilo je preseljenje u Titograd priznatih institucija republičkog značaja, kao što su bili:

Higijenski zavod RCG, Republički zavod za transfuziju i Društvo ljekara Crne Gore. Seli se i Ministarstvo zdravlja, zajedno sa ministrom i njegovom svitom.
Nešto kasnije seli se Fond penzijskog i invalidskog osiguranja CG, Fond zdravstvenog osiguranja CG, zatim Predsjednik države sa svim ministarstvima sve u Titogradu, gdje se postepeno koncentriše sva ekonomska moć Crne Gore.
U Cetinju je bila Srednja medicinska škola republičkog karaktera, koja je dugi niz godina školovala vrlo kvalitetne kadrove, koji su lako nalazili zaposlenja i van granica Crne Gore. Vremenom se i ona preselila u Titograd, sa obrazloženjem, da će na njenim temeljima da se
napravi Medicinski fakultet.
Dugi niz godina crnogorsko zdravstvo je uspješno rješavalo pitanje nedonoščadi Crne Gore preko odjeljenja na Cetinju, ali je i ono administrativno premješteno u Titograd. Nedonoščad su premještena u vrijeme kada su se vodili pregovori sa italijanskom Vladom, o njenim investicijama koje su već tada bile izvjesne.
Tijesno povezana sa zdravstvom je i njegova snabdjevačka djelatnost.Tu je ključnu ulogu igrao Sanitas Cetinje, jedno od najrentabilnijih preduzeća na Cetinju. Zapošljavao je oko 500 radnika, preko kojih su bile materijalno obezbijeđene brojne porodica. Prvo je napravljen Unifarm u Podgorici koji je zapošljavao još 400 radnika. Neposredno poslije političkog prevrata 1989 nova Vlast je osnovala nabavljačku firmu za sanitetski materijal i ljekove „Biznis Montenegro“.

Tako su ugušeni i Sanitas i Unifarm. Kasnije je oformljena nova snabdjevačka firma "Montefarm" u Podgorici, koja je pod kontrolom Vlasti.

Poslije zatvaranja firme „Sanitas“, iz ove branše, na Cetinje je još ostao
jedan mali pogon Galenike, gdje je radilo oko 30 radnika, koji su rentabilno
poslovali. Nedavno je i taj pogon premješten u Podgoricu.

Ako ste pokušali da nešto unaprijedite u zdravstvu Cetinja, na taj način i zdravstvu Crne Gore, a u skladu sa razvojem medicinske nauke, uvijek ste nailazili na nepremostive prepreke političara uz asistenciju domaćih poltrona Vlasti. Svaki pokušaj bi ostao bez rezultata, a vi bi bili izloženi opasnosti da vas tretiraju kao neprijatelja.

Primjera radi, negdje oko 1964. godine pokušali smo da dovedemo na Cetinje okulistu svjetskoga glasa dr Relju Živojinovića koji je tada vodio jedno odjeljenje na očnoj klinici u Roterdamu, gdje su dolazili naši uvaženi profesori iz Beograda da se upoznaju sa najvećim dostignućima.Njegova emotivna želja da dođe na Cetinje, gdje je nekada kao Šef Očnog odjeljenja radila njegova majka, propala je, jer je na glasanju Upravnog odbora odlučio glas pomoćnog medicinskog radnika.
Nije bilo tako davno, kada je odobren bespovratni namjenski kredit, od 18.000.000. dolara, za dogradnju i preuređenje Dječje bolnice u Kliniku, i za gradnju Centra za transpaltacionu hirurgiju na Cetinju, ali su to osporili ljudi, stručno nesposobni, slabih radnih navika i bez medicinske kulture. Kao reakcija na taj pokušaj preseljen je Centar nedonoščadi iz Cetinja u Podgoricu a pare su propale!?

Napomijnem da je prof.dr Ivo Popović – Đani u vrijeme kada se pravila reorganizacija zdravstvene službe u Crnoj Gori, imao razrađenu ideju da se preko Ujedinjenih nacija na padini iznad Budve napravi Mediteranski kardiovaskularni centar za poslijediplomske studije, što je tada osporila elita „stručnjaka“, koja se bavila medicinskom regionalizacijom Crne Gore. Treba istaći da je 41 godinu poslije prve operacije na otvorenome srcu, koja se obavila u Beogradu, mi u Podgorici pravimo prvu operaciju sa vantjelesnim krvotokom, koja je u naprednom svijetu rađena uspješno već 15 godina prije Beograda.
U osiromašivanju cetinjskog zdravstva odigrali su istaknutu ulogu i politikantski faktori Uprave bolnice, koji su gledajući samo lične interese omogućili Ministru zdravlja i Direktoru Fonda, da sa Cetinja odnesu poklon We Car-a, aparat za dijalizu, koji je bio namijenjen za cetinjske
osiguranike. Danas kao što vidimo i domovi zdravlja sirom Crne Gore imaju dijalizu koju Cetinje nema.


Prim. Dr Sci. VeselinVujović
Hirurg u penziji, Naučni savjetnik

Cetinje, 15.07.2007. godine