CETINJU S LJUBAVLJU, Miško Ćetković, Beograd

Poštovani prijatelju,
Čudno, zar ne? Nikada, bar da ja znam, nismo ni riječ prozborili, a ja Te oslovljavam baš ovako. Napisah Vas, pa se onda pribrah - Pa prijatelji ne persiraju jedan drugom. Ponekad je za prijateljstvo potrebno mnogo vremena zajedno provedenog, mnogo zajedničkih uspomena, zajedničkih prijatelja i neiznevjerenih očekivanja. A nekad se čovjeku učini da nekoga dugo zna, da je bio s' njim i ovamo i onamo, da su im svi drugovi zajednički i sve uspomene izukrštane, iako ništa od toga nije tačno. Da li je to zbog Tvoje knjige "Ovoga niđe nema", zbog Tvoje ...Okrenutosti budućnosti... ili bezmjerne ljubavi prema Tvom - našem gradu, ne znam, ali nekako imam osjećaj da smo, bez obzira na razliku u godinama, mnogo puta razgovarali, priželjkivali istu budučnost, smijali se istim "provalama" i zajedno drali
cetinjske izloge i ćoškove.
...
Neću Te zamarati već mnogo puta ponovljenim pohvalama na račun Tvog angažovanja na uređivanju sajta i okupljanju entuzijasta kojima je Cetinje na srcu. Čitam počešće pisma iz raznih daljina u kojima Ti se biranim riječima izražava podrška i zahvalnost za sve što činiš.

TRAG O REČENOM A (NE)IZVRŠENOM = (NE)MIRAN SAN
Mislim da je mnogo dobro što pored onih kojima je to posao, postoje i oni kojima je to ljubav, pa je valjda najproduktivnije kad se ta dva motiva prepletu i zajedno daju rezultat. No, koliko je tu teoriju praksa potvrdila ili demantovala, prilično dobro znamo i mi koji se pojavimo na Cetinju jednom godišnje po deset ili manje dana. Onda ostaje trag o rečenom a neizvršenom, pa je i to razlog da neko ima miran, a neko nemiran san.


CETINJSKI SNOVI
Kad pominjem san i snove. Bilo ih je mnogo još u vrijeme kad sam bio jedan od mnogih Cetinjana koji je sebe u budućnosti vidio kao neimara, kao važnu figuru u kreiranju puteva razvoja, dostizanja blagostanja i uživanja u svom rodnom gradu. Okolnosti su usmjerile sudbine u trista neočekivanih pravaca, ali snova se sjećam.

I malo se razlikuju od onih o kojima čitam u prilozima na Tvom sajtu. No, pomalo napabirčenog iskustva i virenja preko nekih tuđih ograda, (radni vijek sam završio kao jedan od rukovodilaca Zavoda za izgradnju grada Beograda) naučilo me je da sve, pa i snove treba prije svaga specificirati, pa zatim po nekom redu sortirati i odrediti prioritete.

PRIORITETI
U to ime mislim da je potrebno prije svega iskristalisati što je to od objekata infrastrukture neophodno, da bi sve ostalo moglo da se sistematski nadograđuje, pa onda, u skladu sa finansijskim mogućnostima, koje su uvijek veće nego što se cetinjska vrhuška umjela izboriti na odgovarajućim mjestima, istaći prioritete i izboriti se za realizaciju. Tu zaista treba odati priznanje zaslužnima za mnoge lijepe stvari koje su urađene, ali tim prije, ne smije se stati i ne završiti započeti posao.

PRAVCI RAZVOJA
Zatim, potrebe, koje prije svega podrazumijevaju napore za ostvarivanje sredstava od kojih će Grad i pojedinci u njemu živjeti, treba sagledati sa aspekta pravca kojim dalje treba ići u razvoju Cetinja. Kao što sam siguran da industrija nije bila jedini put Cetinja u prosperitet, tako isto mislim da bi lišavanje Cetinja svake proizvodnje bilo metak u čelo svakom napretku.

Mislim da je lokacija onoga što se u moje vrijeme zvalo fabrika veš mašina idealno mjesto gdje bi, bez obzira na proizvodnu orjentaciju, trebalo formirati tzv. industrijski park, u kome bi moglo da egzistira više proizvodnih subjekata, različitih, ali isključivo čistih tehnologija i proizvodnih lanaca. Naravno, rešenje je u privatizaciji, koja bi morala da bude vrhunski pripremljena, tako da se umjesto jednog odumrlog mastodonta, na tender izloži veći broj manjih kapaciteta, koji više odgovaraju današnjem načinu organizacije proizvodnje. Drugi pravac, koji ne kolidara sa prethodnim je turizam.

RAZGRANIČITI OBJEKTIVNE RESURSE CETINJA KAO TURISTIČKE DESTINACIJE

Od kad znam za sebe Cetinjani su vazda kukali da treba da se razvija turizam, ali on nikako da se razvije. Mislim da bi mu malo trebalo i pomoći oko toga razvoja. Opet ću o sistematizovanju. Mislim da se prvo moraju razgraničiti objektivni resursi Cetinja kao turističke destinacije. Tu treba razlikovati:

1.Ono što Cetnje ima, ali ima svuda u okruženju
2.Ono što Cetinje ima, a nema niko u okruženju
3.Ono što Cetinje ima, i "nema niđe"

Pošto ono pod 1. smatram nebitnim, u ovo pod 2. bih ovako, bez mnogo naučnog pristupa, svrstao istorijsko nasleđe i prijatnu (naravno samo ljeti) klimu.

Treće, što bi moglo da se svrsta u ovu kategoriju zahtijeva delikatniji pristup. Vladičina bašta. Svi znamo da, samim tim što je "Vladičina", nije nečija drugo, tj naša. Imovinsko pravni problemi su mi od svih struka i podstruka kojima se može baviti čovjek moje profesije najbliži. I tu vjerovatno nema prostog rešenja,.Ali možda postoji komplikovano. Crkvene strukture uvijek su pune želje da se narodu pomogne da bolje živi i riješi svoje probleme. Eto im prilika da, vjerovatno najživopisniju zelenu oazu u urbanom tkivu, kakvu, siguran sam, nećete naći ni mnogo dalje od granica Crne Gore, poklone gradu Cetinju i njegovim stanovnicima, e da bi se na tom mjestu, veoma pažljivo, i vjerovatno putem međunarodnog konkursa projektovano, izgradilo nešto što se u svijetu zove akva park. Zamislite potočiće, koji i inače presijecaju ovu dolinu našeg djetinjstva, koji se veselo ulivaju u veća i manja jezerca, a jedan krak okreće mlin u davno zaboravljenoj vodenici na brežuljku iznad ponora. Ne posjekavši ni jedno drvo, ne pomjerivši ni jednu stijenu, očuvavši sve što je lijepo moglo bi se dodati i nešto što će biti razlog da se u Cetinju poboravi, ili možda čak živi. Primjer Jagodine je sa ekonomske tačke vrlo ilustrativan.

E, ono pod 3. mislim da je najzanimljivije za istraživanje, izučavanje pa i ulaganje. To je Cetinjska pećina. Pamtim iz srednjoškolskih dana da je dr Pavle Radusinović, tadašnji evropski autoritet u oblasti speleologije tvrdio da se sa ljepotama i bogatstvom pećinskog nakita Cetinjske i Lipske pečine ne može mjeriti ni jedna od dotad otkrivenih u Evropi. Siguran sam da je opštepoznato da od Postojinske jame, na ovaj ili onaj način, živi čitav kraj. Neke pećine u Italiji privlače posjetioce iz Amerike, a naše ljepotice decenijama predstavljaju smetlišta i ruglo. Pripremanje i omogućavanje pristupa i razgledanja ovih potencijalno velikih izvora profita svakako je skup poduhvat, ali ako se problemu pristupi sa dužnom pažnjom i stručno, možda će se doći do nekog, npr faznog rešenja, gdje bi eksploatacija jedne faze omogućavala radove u narednoj i tako do dna pećine, a ono - ko zna gdje je. Ne treba isključiti ni koncesiju kao oblik finansiranja, velika je stvar privući nečim potencijalne goste, makar u prvo vrijeme ne imali direktnu korist od toga.

IZ CETINJA SAM OTIŠAO DAVNO ALI ZAUVIJEK OSTAO U NJEMU

Možda nisam bio dovoljno pažljiv čitalac svih priloga na Tvom sajtu, pa sam ponovio nečije davno date predloge. Nije mi bila namjera ni da budem originalan niti da se priključim učenim i kompetentnim saradnicima. Ovo pismo je sasvim privatno, upućeno Tebi, pa vidi ima li se što za iskoristiti, jer bi me to radovalo kao nekoga ko je iz Cetinja otišao davno, da bi zauvijek ostao u njemu. Makar tako što nikome nikada ne kažem da li je ono cet iz moje mail adrese početni slog mog prezimena ili mog rodnog grada.
...
S iskrenim poštovanjem
M.Ćetković, dipl.pravnik