Objediniti tri velike svetinje hrišćanstva-Filip Vujanović

PREDSJEDNIK CRNE GORE FILIP VUJANOVIĆ:

Objediniti tri velike svetinje hrišćanstva koje je sudbina podarila Crnoj Gori

Podgorica, 6. februara - U više navrata sam obavještavao javnost o svojoj ulozi u objedinjavanju tri velike svetinje hrišćanstva – Ruke Svetog Jovana Krstitelja, Čestice Časnog Krsta i Ikone Bogorodice Filermose. Zbog izuzetnog interesovanja javnosti, i očigledno nedovoljne informacije i nerazumijevanja, učiniću to još jednom.
Nakon otvaranja predsjedničke Rezidencije na Cetinju smatrao sam svojom novom i značajnom dužnošću podršku i pomoć našoj Prijestonici u njenom nužnom i zasluženom preporodu. Preporodu koje Cetinju pripada nakon višedecenijskog zapostavljanja koje se vidljivo, ali nedovoljno brzo ostvarivalo tokom posljednje decenije. Smatrao sam da se moj doprinos tom preporodu ne iscrpljuje samo u obavljanju predsjedničkih dužnosti u Rezidenciji na Cetinju niti u brojnim medijski praćenim aktivnostima u njoj.

Ne iscrpljuje se ni u posjetama na najvišem nivou koje sam od otvaranja Rezidencije imao zadovoljstvo u devet posjeta predsjednika država. Svi su vidjeli ljepotu i bogatstvo Cetinja prošetavši od Rezidencije do dvorca Kralja Nikole. Svi su bili impresionirani bogatstvom istorije Crne Gore i vrijednostima naše prijestonice, a brojni novinari i reporteri koji su ih pratili obavijestili su o tome javnost njihovih država, čineći time najbolju promociju naše Prijestonice i Crne Gore. Suvišno je podsjetiti da do njihovog dolaska, nakon Drugog svjetskog rata Cetinje nije posjetio niti jedan predsjednik strane države, a drugi visoki zvaničnici bili su rijetki, gotovo izuzetni gosti.
Sadržaj svojih državnih aktivnosti smatrao sam nedovoljnim i osjećao sam obavezu da dodatno pomognem Prijestonicu čineći to od manjih do kapitalno važnih projekata. Zahvaljujući jednoj sjajnoj nevladinoj organizaciji srednjoškolaca, profesora i ljubitelja Cetinja koji su inicirali pretvaranje Njegoševe ulice u pješačku zonu, uz puno razumijevanje lokalne uprave Prijestonice i jednako nerazumijevanje i neažurnost nadležne republičke ustanove na Cetinju, uz velike napore i nepotrebno odlaganje, ova ulica je postala zona pješaka. Za dobro svih građana Cetinja, preduzetnika u ovoj ulici i gostiju naše Prijestonice.
Inicirao sam ideju, po mom doživljaju kapitalno vrijednu, formiranja Akademije umjetnosti koja bi objedinila tri fakulteta umjetnosti – likovne, muzičke i dramske, i Cetinje pretvorilo iz fakultetskog u univerzitetski grad. Uz maksimalnu podršku rektora univerziteta prof. Ljubiše Stankovića i Vlade, već dvije godine sam posvećen realizaciji ovog projekta. Ova akademija bi postala dio internacionalne mreže univerziteta i akademija umjetnosti, bila bi posebna budžetska jedinica, a uz zgrade fakulteta i rektorata akademije izgradila bi se i zgrada u kojoj bi stvarali i živjeli profesori i osoblje akademije koji sada uglavnom putuju i dnevno borave na Cetinju. Uz to oslobodile bi se zgrade ruskog, turskog i engleskog poslanstva i dale za prijestonički primjerenu namjenu. Da li na svijetu ima fakulteta koji koriste zgrade bivših ambasada? Koliko ja znam, sem Crne Gore nema ni jedne. Iako mnogi smatraju da se ovaj važan državni projekat, od koga će korist prije svega imati Cetinje, realizuje dobrom dinamikom, ja mislim da je ta dinamika jako spora i uz mnoga, naravno, nepotrebna nerazumijevanja.

Koristeći brojne susrete sa predsjednikom Austrije, Hansom Fišerom i visokim državnicima ove zemlje, inicirao sam projekat uspinjače Kotor – Lovćen – Lovćen – Cetinje. Austrijska vlada je prvo donirala predfizibiliti studiju na kojoj je više mjeseci radila austrijska Agencija za razvoj, nakon čega je austrijska vlada kofinansirala završetak ove studije koja će biti osnova za raspisivanja međunarodnog tendera. Ovom uspinjačom Cetinje praktično postaje primorski grad, naše magistrale se oslobađaju saobraćaja turista prema Cetinju, a njeno prijestoničko bogatstvo postaje lako dostupno uspinjačom koja će biti jedina na Jadranu i po sebi izuzetno turistički atraktivna. Naravno, i ovaj projekat je izazvao brojna nerazumijevanja koja prate sve što vodi uspjehu stvarajući rizik da se uspjeh uopšte ne dogodi.
Vjerujući da će javnost razumjeti da sam prinuđen da je informišem o mojim aktivnostima za razvoj Cetinja, dajem i odgovor na temu koja je tako snažno aktuelizirana i koju prati najveće nerazumijevanje i najveća destrukcija sa očiglednom namjerom da se onemogući njeno ostvarenje. Priznaću, i sa sve više izgleda da ta destrukcija uspije.
Ideja, naravno, nije samo moja. Ona je davnašnja i suštinski civilizacijska jednako podržana od pravoslavlja i katoličanstva.
Objediniti tri velike svetinje hrišćanstva koje je sudbina podarila Crnoj Gori, koje su u milenijuskom trajanju bile zajedno i koje jedino Crna Gora u posljednje tri decenije odvojila, zaista je ne samo religijska nego ukupno civilizacijska potreba.

Na nju mi je ukazao u januaru 2006. godine kada sam posjetio Vatikan, a zatim i Suvereni Malteški red, suveren tog reda Andreas Bertije koji mi je iskazao zaprepašćenje da je Crna Gora dozvolila da se Sveta ikona Filermosa,

zaštitnica tog reda, izloži u umjetničkoj galeriji Vladinog doma na Cetinju. Saopštio je da su se on i članovi njegove Vlade koji su bili u hodočašću, uz poštovanje i divljenje ikoni, suočili sa neprijatnošću njene izloženosti kao umjetničkog eksponata. Doživljaj njegove neprijatnosti ublažilo mi je neprijatnije saznanje da je ova sveta ikona prije izlaganja punih pedeset i šest godina bila u sefovima u Crnoj Gori od čega više od dvadeset četiri u sefu muzeja. Konstatovao je da su u velikim svjetskim galerijama brojne ikone, ali da nigdje u svijetu ikona koja je svetinja nije u galerijskom prostoru. Nigdje sem u Crnoj Gori. Iskazao je očekivanje da se svetinja čuva na mjestu na kome se one čuvaju svuda u svijetu.

Sa ovim neugodnim saznanjem upoznao sam direktora muzeja i direktora muzejske jedinice u čijem sefu se ova ikona čuvala više od dvije decenije. Saopštili su mi da su se i sami osjećali neugodno spoznavši neprijatnost doživljaja Maltežana prilikom hodočašća i da su spremni da pomognu objedinjavanje ovih svetinja. Nažalost, samo jedan od njih je istrajao u ovoj podršci. Znajući da su najviši pravoslavni velikodostojnici u čijim državama su ove svetinje bile takođe iskazali isto očekivanje, obavio sam razgovor i sa Mitropolitom crnogorsko-primorskim. On je podržao tu ideju, ali kao i ranije, inisistirao da se ikona preda manastiru i čuva sa druge dvije svetinje u okviru crkve Cetinjskog manastira. Uvijek je smatrao da je to jedino primjereno i pristao na iznošenje dvije svetinje iz manastira samo zbog saznanja da je to jedini način da se objedine.
Dakle, razgovarao sam sa onima koji su u postojećim uslovima mogli biti sudionici dogovora budući su u posjedu ovih svetinja. Ima li išta prirodnije od toga da se može razgovarati samo sa onima kod kojih su te tri svetinje?
Predložio sam Muzeju i Mitropoliji da opredijele arhitekte koji bi odabrali najbolju lokaciju budući je tokom 2000. godine nije uspio pokušaj da se na dva mjesta koja su usaglašena čuvaju tri svetinje – Ćipurska crkva, za koju je konstatovano da je prostorom neadekvatna i obnovljena crkva Svetog Petra i Pavla, čiji su temelji pored Ćipurske crkve, a za koju je Zavod za zaštitu spomenika kulture ocijenio da nema uslova za rekonstrukciju.
Nakon što je ocijenjeno da se u istorijskom i religijskom jezgru Cetinja, koje je jedino primjereno mjesto objedinjavanja, svetilište ne može da se izgradi ni iza kraljevske bašte (gdje je sada turistička organizacija Cetinja) ni između Vladinog doma i Biljarde, usaglašeno je da je jedino primjereno mjesto na prostoru tzv. Nove džade iznad i iza Cetinjskog manastira.
Nije prihvaćen predlog mitropolita da se gradi nova crkva po projektu koji je tridesetih godina prošlog vijeka odabran na konkursu koji je organizovala mitropolija, a čija dokumentacija i maketa su sačuvane.
Dogovoreno je da se na ovoj lokaciji iznad i iza manastira ništa ne gradi već da se iskoristi prostor zasječenog brda koje je u označenom vremenu gotovo prepolovljeno. Saopštena je od arhitekata usaglašena ideja da se zasječeno brdo ranijom prirodnom linijom vrati u pređašnje stanje i time otkloni učinjena devastacija i idejom hrišćanske pećine obezbijedi prostor za svetilište.
Direktor muzeja je ovu ideju označio ’’fascinantnom’’, a mitropolit ’’poštovanjem ideje pećine koja je posebna simbolika hrišćanstva’’.
U realizaciji ove ideje vidio sam i vidim veliku razvojnu šansu Cetinja, priznaću, zbog informacija koje imam, vrednujem je šansom najvećeg preporoda Cetinja.
Uvjeren sam da naša javnost zna da je najveće katoličko svetilište ovih prostora u Međugorju obezbijedilo ekspanziju ekonomskog razvoja ne samo tog mjesta nego i cijelog područja, a javnost je obaviještena da je tokom poklonjenja ruci Svetog Jovana Krstitelja u desetak dana njenog izlaganja u Rusiji poklonjenje i poštovanje ovoj svetinji učinilo više od tri miliona vjernika, čekajući satima, a neki i danima.
Ovaj turističko religijski sadržaj uz pomenutu uspinjaču, i naravno druge vrijednosti Cetinja obezbijedio bi da se na Cetinju boravi, a ne dolazi samo na par sati uz posjetu muzejima koje obezbjeđuju prihod koji je zanemarljiv, a za prijestoničke vrijednosti i njeno bogatstvo neshvatljiv. Jedina razvojna šansa Cetinja je u afirmaciji njegovih prijestoničkih vrijednosti, a da bi se one afirmisale na Cetinju se mora boraviti, a ne samo ga obilaziti na par sati u turističkim aranžmanima grupa koje u par ljetnjih mjeseci, uglavnom autobusima, posjećuju Cetinje.

Ubijeđen sam da bi ovakvom valorizacijom Cetinja ono postalo mjesto turističko religijskih posjeta tokom cijele godine, što bi omogućilo razvoj hotelijerstva, ugostiteljstva, zanatstva, trgovine jednom riječju preduzetništva i kompletne ekonomije.
Raduje me da su sve države u kojima su svetinje bile tokom milenijumskog trajanja podržale ovu ideju.
Raduje me da su je razumjeli brojni Cetinjani koji mi u čestim boravcima na Cetinju saopštavaju da treba da izdržim sve da se ova ideja realizuje za dobro Cetinja i Crne Gore. Naravno, uz podršku pomoć i razumijevanje oba premijera, za sva tri projekta, iskreno sam privržen pomoći u preporodu Cetinja. Priznaću sa sve većom dilemom, zbog prisutne i jednako pojačavane destrukcije, pitam se da li ova ideja uopšte ima izgleda za ostvarenje.

Pred stalnim sam upitom zašto se ne dozvoli da se prispjeli radovi na međunarodnom konkursu za urbanističku provjeru lokacije i izradu idejnog arhitektonskog rješenja ne ocijene i javno izlože. Da se sagleda da li su slijedili postavljeni zadatak obezbjeđenja svetilišta praktično sanacijom devastiranog prostora zasječenog brda kroz ideju hrišćanske pećine?
Jednako sam pred upitom zašto sam ja kao Predsjednik države, kome je po prirodi dužnosti, saopšteno ovo očekivanje prema državi Crnoj Gori u fokusu interesovanja i iskonstruisanih ocjena?
Naravno, na sve upite imam jasan odgovor, potrebe uspjeha prepoznatih centara destrukcije. Ako bi oni uspjeli, bili bi odgovorni prije svega građanima Cetinja i našoj prijestonici. Svakako nemam zamjerku prema onima koji su nedovoljno informisani i očigledno zloupotrijebljeni, ali je moj osjećaj praćen žalom da se jedna sjajna ideja za dobro Cetinja i Crne Gore pokriva plaštom destrukcije i rizikom neuspjeha, navodi se u saopštenju iz kabineta predsjednika Filipa Vujanovića.