POČNIMO OD MALIH STVARI

POŠTOVANI POSJETIOCI OVOG SAJTA

Internet je konačno otvorio zatvoreni svijet profesionalnih novinara, reportera i urednika i javna riječ nije više samo njihova privilegija. Za nas je to srećna okolnost da možemo slobodno razgovarati o bilo kojoj temi koja se tiče našeg grada, sa nadom da mu možemo na taj način pomoći. Ko god koristi kompjuter može se uključiti u opštu polemiku kao potpuno ravnopravan učesnik. Artur Miler je jednom kazao da je dobra jedino ona novina u kojoj narod razgovara jedan s drugim.

Mi Cetinjani smo posebno ponosni na sve što su nam preci ostavili. A dali su nam zaista mnogo. Ali od onih kojima je dosta dato dosta se i očekuje. Moramo misliti da li ćemo i mi biti dobri preci za one koji dolaze poslije nas.
Rečeno je da su promjene imperativ života, pa nije dobro ako se suvise bavimo prošlošcu, jer možemo promašiti budućnost. Zato, ovom sajtu najbolje odgovara naziv: “ Cetinje okrenuto budućnosti”.

Svaki urbani centar ma koliko imao svoju osobenost ima nešto zajedničkog sa širom okolinom. Arhitekta Mitrović je predočio veoma interesantnu viziju Cetinja u trouglu sa Podgoricom i Budvom. Danas se naselja i gradovi veoma brzo šire i spajaju. Kod nas u Crnoj Gori će se to desiti vjerovatno najprije u Boki Kotorskoj, a i u ostalim djelovima Primorja, zbog nagle ekspanzije i raspoloživih investicija. Pa i sela oko Cetinja postaju sve bliža i teže spajanju sa gradom.

U razgovorima o perspektivi Cetinja često sam čuo nagovještaje velikih projekata kao: obnovi Lokande, Crnojevića manastira, premještanja reljefa Crne Gore, uspinjača od Kotora do Ivanovih korita i mnogo drugih. Sve su to interesantne ideje i važne teme, koje će ranije ili kasnije doći na dnevni red, imajući uvjek u obzir ekonomsku opravdanost. No, kako se ovdje radi o Cetinju okrenutom budućnosti, a svaka budućnost počinje današnjim danom, treba vidjeti što se može uraditi ove godine, što do sljedeće turističke sezone, a što u perspektivi. Treba početi od malih stvari koje ne iziskuju velike investicije, imajući uvijek u vidu da mnogo malih loših stvari isto tako mogu da zagorčavaju život kao neka velika.



PRILAZ CETINJU

Svi se uglavnom slažemo da je najbolja perspektiva Cetinja u turizmu. Ako je tako onda moramo pokušati da grad vidimo očima turiste koji prvi put dolazi na Cetinje iz bilo kojeg pravca ( Kotora, Podgorice, Budve). Na prilazu Cetinju dočekaju ga placevi za prodaju polovnih kola poredjanih sa obije strane puta, što ne ostavlja baš dobar utisak za stranca koji je u turističkim brošurama čitao o romantičnom gradu prve ekološke države punom muzeja, istorijskih zdanja i ambasada. Ako već nema drugog mjesta za izložbu polovnih kola na prodaju, kao što su u Podgorici to izmjestili u Tuzima, smatram da bi trebalo oko tog prostora podići najmanje jedan metar visok kameni zid, a bar kamena imamo dosta, i na njemu postavti panoe sa dobrodošlicama na stranim jezicima i jarbole na kojima će se lepršati zastave svih drzava koje imaju ambasade ili prestavništva na Cetinju.

CETINJSKI KROVOVI I GRAFITI PO ZIDOVIMA

Cetinje je jedinstven grad po mnog čemu. Nema “odušnju stranu” pa se u njega ne ulazi nego se nad njim nadilazi. Kad mu se pridje sa bilo koje strane prvo se vide krovovi kuća. Neki od njih su od lima ili zardjalih lastara. Ako bi se ofarbali, kad ih je već skupo promijeniti, onda nebi “boli u oči”. Pored toga, kad udje u grad turista vidi grafite svuda i na svakom mjestu. Bila su teška vremena, pa se ratovalo grafitima, no, nadajmo se da smo sad izišli iz te faze ne baš suviše civilizovanog komuniciranja. Mislim da ćemo se složiti da uglavnom niko nije došao sa strane da postavi te grafite po Cetinju, pa se i odgovor ko će te grafite uklanjati sam po sebi nameće.

PROBLEMI GRADA SU ZAJEDNICKA OBAVEZA SVIH

Kažemo da je Cetinje grad sviju nas i temelj na kojem počiva Crna Gora i time smo ponosni. Ušao sam u brojne kuće i stanove na Cetinju. Čisto sve i uredno sa modernim namještajem, parketom i ćilimima. No, ako je Cetinje stvarno NAŠ grad onda bi trebalo da svaki metar zemlje od Bajica do Donjega Polja, a i šire, tretiramo kao svoju dnevnu sobu zastrtu ćilimom. Jer sve što stranac vidi dobro, lijepo i civilizovano pripisaće svima nama. Ali isto tako sve što je loše, neuredno i nedostojno jedne slavne prijestonice nasa je sramota.
Pjesnik Vito Nikolić je oslovio Dubrovnik sa GOSPODINE GRADE. A Cetinje jes bilo gospodsko, otmeno i elitno. Ljudi su se ophodili dostojanstveno sa medjusobnim poštovanjem i uvažavanjem. Nadajmo se da će to ponovo biti.

SAOBRAĆAJ U GRADU

Ako sam dobro obaviješten u Cetinju ima oko četiri hiljade automobila. Kola su svuda i po ulicama i po trotoarima da se od njih ne može proći. Naš grad je na nekim mjestima širok manje od kilometra, a dug nekoliko kilometara u kojem gotovo svaka ulica završava u brdu. Treba da se zapitamo: zar par autobusa za javni saobraćaj, koji bi kružili po okolini nebi bili dovoljni da svaki gradjanin može stići bilo gdje u gradu a da autobuske stanice ne budu udaljene više od stotinak metara. Već nas sustižu visoki krvni pritisci, dijabetesi i druge bolesti savremene civilizacije. Djeca, a i odrasli provode dnevno mnogo vremena za kompjuterom, video igrama i gledajući televiziju. Gojaznost postaje ozbiljan problem. Uzrok je ne samo visoko kalorična hrana već i nedovoljno fizičkih aktivnosti. Zar nebi bilo dovoljno da se služimo kolima samo kad idemo izvan grada ili nekoliko perifernih ulica, a ostali djelovi grada da budu zabranjeni za kola, sem autobusa. Prije svega to bi bila velika ušteda za svaki porodični budžet, koristilo bi zdravlju i uz to smanjilo zagadjivanje vazduha, tog divnog cetinjskog vazduha, koji grad, naročito ljeti čini izuzetnim i poželjnim. Ulice bi se manje ruinirale, a isto tako i drveća, jer im se kod parkiranja oštećuju i stabla i korijeni. U Crnoj Gori kola su još simbol prosperiteta i statusa u društvu, a ne kao za nas samo prevozno sredstvo, često sa velikim problemima, naročito parkingom, tako da ih izbjegavamo. Mladji ljudi u Crnoj Gori se često identifikuju sa snagom motora i brzinom svojih kola, pa voze da prestignu a ne da stignu, što se često tragično završava.
Nadam se da će se javiti neki saobraćajni inženjer na ovom sajtu, koji bi napravio jednu stručnu analizu saobraćaja na Cetinju, kao i uporedne cijene koštanja.

KOMUNALNI PROBLEMI

Za jedan grad je veoma važno ako je povoljno riješio odlaganje otpadaka i snadbijevanje s vodom, što su vitalni interesi gradjana.
Na jednom sajtu pročitao sam o Cetinju i ovo :"Gledam moje komšije kako svaku noć po dvije ure zalijevaju dvije žardinjere nekakvog ružnog cvijeća i automobil, svoju diku, koju peru u nekoliko voda, kao bebu, a poslije deset ura se tuširamo iz boce! Treba postaviti nove vodomjere, pa udri po džepu!"
Nadam se da će oni kojima je ovo svakodnevna briga izaći na ovom sajtu sa svojim mišljenjem i komentarom

U blizini Cetinja je i Lipska peĆina do koje je napravljen pristojan put. Čišćenjem i izvjesnim preuredjenjem uz dovodjenje struje ova bi pećina mogla postati velika atrakcija za turiste.

Mislim da Cetinju nedostaju upustva gdje se nalaze muzeji i ostale važne zgrade, kao i putokazi za Mauzolej na Lovćenu. Nebi bilo suvišno ni par telefonskih javnih govornica i pored toga što su mobilni telefoni masovno u upotrebi.

Nadam se da će ovih nekoliko praktičnih sugestija pokrenuti dalju kritičnu polemiku i raspravu u čemu ste svi dobrodošli.

Blažo Sredanović
San Francisko, 5 oktobra 2006, godine